Longinotto u Zagrebu gostuje s dva nova filma - "Snovolovka" koji prati bivšu prostitutku u njezinoj misiji da makne žene s ceste i izvuče ih iz kruga seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, za koji je nagrađena na ovogodišnjem Sundanceu za režiju, te "Ljubav je sve: 100 godina ljubavi i udvaranja", svojevrsni arhivski hommage ljubavi na filmu u stoljeću velikih društvenih preokreta, od prvog poljupca do homoseksualnih tema i slobodne ljubavi.

Film "Snovolovka" priča je o Brendi Myers-Powell, koja u kombiju kruži ulicama Chicaga, traži prostitutke, dijeli im prezervative i nudi pomoć, što je nerijetko nemoguća borba sa začaranim krugom droge, alkohola i makroa iz kojega one ne mogu same izaći, a koji je najčešće počeo u ranom djetinjstvu, seksualnim i fizičkim zlostavljanjem. Radi i sa ženama koje su zbog prostitucije u zatvoru te savjetuje srednjoškolke iz problematičnog okruženja kako da cijene sebe i svoje tijelo.

"Brenda je divna i posebna žena, jer većina onih koje se maknu iz prostitucije nastave živjeti normalnim životom u predgrađu, ne žele govoriti o tome i čuvaju svoj novostečeni život", rekla je Longinotto, koja je svoj rad, osim nakon europske premijere filma na ZagrebDoxu, predstavila u srijedu na majstorskoj radionici. "Sve te laži i tajne samo učvršćuju lanac zlostavljanja o kojemu se ne govori iako se nastavlja kroz više generacija", dodala je.

Britanska redateljica, čiji su radovi prepoznatljivi po suosjećajnom i nenametljivom pristupu kontroverznim temama, kaže kako joj se dok snima film teško odvojiti od same priče, plakala je kada su mlade djevojke u "Snovolovki" priznale da su kao male djevojčice bile silovane, ne samo zbog groznih iskustava, nego i zbog činjenice da im nitko, čak niti vlastite majke, nisu vjerovale. "Ne možete se ne povezati s njima, ali istovremeno moram razmišljati o svakoj sceni, pa se gotovo moram ponašati kao podvojena osoba, poput Brende koja za svaki posao koji obavlja ima drugačiju periku", rekla je.

Moji filmovi nisu dio politike s velikim "P", u njima nema mog komentara jer želim da gledatelji budu u toj sobi kao što sam ja bila dok sam snimala film, želim da film gledaju kao fikciju, ali i da znaju da se te stvari događaju, pa im se možda otvore neki novi pogledi, napomenula je.

Upravo se to dogodilo na festivalu u Sundanceu, četiri protagonistice iz filma bile su na premijeri, nakon čega su im ljudi prilazili, grlili ih i otkrivali da s njima dijele slične priče. Longinotto je i dalje u kontaktu s prostitutkama iz filma koje pokušavaju promijeniti svoje živote i nada se da će se to nastaviti.

Direktor ZagrebDoxa, Nenad Puhovski dodijelio joj je Nagradu Mojoj generaciji za ustrajno i uporno stvaranje iznimnih filmova, istaknuvši kako je ona jedna od najznačajnijih autorica dokumentarnih filmova današnjice, ne samo zato što radi važne filmove o ženama, nego i zato što ih radi na način da ih razumiju muškarci. Longinotto upoznaje razne kulture i ljude, razumije ih i voli, što oni osjete pa joj uzvraćaju emocije, rekao je.

Najveći dio njezina opusa su opservacijski dokumentarci koji tematiziraju položaj žena u suvremenom društvu, od Egipta i Irana do Japana i Subsaharske Afrike. Od 1976. je režirala, snimila i producirala dvadesetak filmova koji su osvojili brojne nagrade na prestižnim festivalima, Cannesu, Sundanceu, IDFA-i, Chicagu. Studirala je kameru i režiju na Nacionalnoj školi za film i televiziju u Beaconsfieldu u Engleskoj, gdje sada povremeno predaje.

ZagrebDox je proteklih godina redovito prikazivao njezine uratke, a u Zagreb je, s dugogodišnjim suradnikom, montažerem Olliejem Huddlestonom, stigla nakon sedam godina 'nagovaranja'.

U povodu toga Hrvatska televizija će do početka travnja prikazati njezinu filmsku retrospektivu, od film "Zagrli me čvrsto, oslobodi me'", preko "Ružičasti sariji", "Rastava na iranski način" i "Sestre u zakonu" do "Day I Will Never Forget", "Gaea Girls" i "Salma", a ovaj petak na programu je film "Shinjuku Boys".