Događaj SAMI ZAJEDNO objedinjuje predstavljanje posebno kreirane web stranice i razgovor/susret u prostoru posvećenom kreativnom djelovanju sa stručnjacima i zainteresiranom publikom, a uključuje i kratku živu izvedbu, odnosno dokumentarni performans (docu-formance) koji će biti snimljen
SAMI ZAJEDNO je ishodišna točka većeg Montažstrojevog projekta koji se bavi usamljenošću, fenomenom koji se u 21. stoljeću poput epidemije širi razvijenim zemljama, a čije posljedice postaju socijalno, zdravstveno i političko pitanje. Pandemija koronavirusa dodatno je naglasila rizik od usamljenosti kao prijetnje za javno zdravstvo.
Sam radni proces na projektu temeljio se na pseudo-dokumentarističkoj metodi kojom su naizgled potpuno privatne poruke smještene u kontekst hrvatske stvarnosti u doba koronakrize, odnosno fizičke razdvojenosti uvjetovane njome.
Događaj SAMI ZAJEDNO predstavlja posebno kreiranu web stranicu SAMIZAJEDNO http://samizajedno.montazstroj.hr, na kojoj je dostupno 30 kraćih i dužih video epizoda snimljenih na različitim lokacijama kamerom 360°, te montiranih u različitim formatima. Web stranica uključuje i poetske zapise Ane Prolić koji su inicijalno poslani kao poruke: http://samizajedno.montazstroj.hr/zapisi/
Na snimkama likovi (A i B) pred kamerom čitaju poruke koje su uputili jedno drugom putem mobilnih uređaja. Ona čita njegove, a on njezine. Na snimkama se sugerira razdvojenost, iako su tijekom čitanja u istom fizičkom prostoru. Ujedinjeni prostorom. Odvojeni kamerom. Rascijepljeni kadrom. Ujedinjeni snimkom. Nikad bliže. Nikad dalje.
Interakcija terapeutske, participativne i edukativne prirode
Jesu li oni zaista oni — ili su samo likovi koje su stvorili jedno za drugog u virtualnom prostoru komunikacije mobitelom? Što je stvarno, a što nestvarno? Spaja li ih tehnologija, ili ih zapravo razdvaja? Doprinosi li komunikacija preko zaslona razumijevanju ili produbljuje nesporazum? Mogu li zaista podijeliti osjećaje na ovaj način? Imaju li osjećaj da je onaj drugi uvijek tamo? Štiti li ih ova komunikacija od bliskosti? Osjećaju li se usamljeniji? Vide li jedno drugo? Čuju li jedno drugo? Prepoznaju li jedno drugo? Prepoznaju li sebe kroz vlastite riječi? Jesu li “oni” zaista “oni” ili su samo likovi stvoreni u prostoru virtualne komunikacije? Događaju li se “oni” ili samo izvode ljubav dok izvode čitanje poruka? Jesu li stvarniji preko zaslona ili licem o lice?
Ovo su pitanja na koja će se pokušati odgovoriti u razgovoru, uz sudjelovanje odabranih gostiju i publike. Interakcija će biti terapeutske, participativne i edukativne prirode, poručuje organizator susreta.
Dosadašnje rasprave o pitanju usamljenosti, koronakrize i novih tehnologija mahom se vode u pojednostavljenim okvirima, također dodaju iz Montažstroja. Projekt SAMI ZAJEDNO u javnom prostoru želi pokrenuti drugačiji pristup prema usamljenima. Otvaranje ove rasprave nije važno samo uslijed krize uzrokovane pandemijom i snažnom digitalizacijom, već i radi promišljanja o vremenu koje slijedi nakon nje.
Je li usamljenost u Hrvatskoj šire političko pitanje? Je li usamljenost tabu, stigmatizira li? Možemo li trenutnu ekonomsko-političku paradigmu u kojoj živimo povezati s porastom broja usamljenih ljudi? Postoje li društveno, politički ili ekonomski uvjetovani procesi i mehanizmi koji doprinose usamljenosti, koja u krajnjoj konzekvenci dovodi ljude do samoga dna i narušava im zdravlje? Postoje li ikakvi kvantitativni ili kvalitativni podaci o problemu usamljenosti u Republici Hrvatskoj s obzirom na statistike zemalja Zapadne Europe koje pokazuju da je usamljenost politički i socijalni problem? Prepoznaje li neko političko tijelo (npr. Ministarstvo zdravstva ili Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb) usamljenost kao socijalni i zdravstveni problem našeg društva? Rješavaju li društvene mreže taj problem?
U nedjelju 4. prosinca kao gosti sudjelovat će Milana Vlaović Kovaček - spisateljica, kolumnistica i psihoterapeutkinja. Piše o mentalnom zdravlju, bavi se ljudskim odnosima, analizira uzroke i posljedice našeg ponašanja i komunikacije sa svijetom koje često nazivamo obrascima. Pridružit će joj se i Tomislav Pletenac - profesor antropologije na Sveučilištu u Zagrebu, trenutno zaposlen na Teorijskoj katedri Akademije likovnih umjetnosti. Njegovi su primarni istraživački interesi kulturna trauma, postkolonijalizam i popularne kulture koje istražuje u lokalnom kontekstu oslonjen na kritičku analizu diskursa i post-Lacanovsku psihoanalizu. Moderirat će Ivana Antunović Jović, novinarka i urednica u Programu za kulturu Hrvatske radiotelevizije.
Sutradan, u ponedjeljak 5.prosinca nas u Uraniji očekuje Ana Perović - psihologinja i psihoterapeutkinja, duboko uvjerena da se većina naše bliskosti događa u navigiranju doživljaja da smo sve vrijeme na izvjestan način povezani, a na izvjestan način odvojeni od drugih. Uz Anu Perović, gostuje i Leo Rafolt, redoviti profesor izvedbenih studija, kazališne teorije i transkulturalnih studija na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a moderirat će Domagoj Bebić, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje je nositelj smjera Novi mediji, te donedavni predstojnik Odsjeka za stratešku komunikaciju.
Tekst: Ana Prolić i Borut Šeparović / Redatelj: Borut Šeparović / Dramaturgija: Ana Prolić / Izvođači: Ana Prolić i Borut Šeparović / Snimatelj slike i zvuka: Borut Šeparović / Montaža, kolor-korekcija: Konrad Mulvaj / Vizualno oblikovanje, izrada špice i titlova: Konrad Mulvaj / Koordinator projekta: Ante Ševo / Odnosi s javnošću i suorganizacija: PRiredba Studio/
Hvala: HUG - Humanistička gimnazija, Dom za starije osobe Centar, Muzej prekinutih veza, Modul Concept Store, Byblos restaurant, Soho bar & kitchen, / Projekt omogućili: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb - Gradski ured za kulturu, Zaklada Kultura nova / Produkcija: MONTAЖ$TROJ / Koprodukcija: Urania - prostor kreacije