Smrt književnog nobelovca Güntera Grassa u 87. godini odjeknula je, nimalo iznenađujuće, diljem svijeta. Grass je bio utjelovljenje njemačkog 20. stoljeća, spajajući u sebi nacističku prošlost, poslijeratno suočavanje s istom, njemačku opsesiju kulturom i pravednošću, pa ne čudi što se piše da je riječ o književniku koji može stajati rame uz rame s velikim Goetheom
Kada je Günter Grass rođen, 18. listopada 1927. godine, grad u kojem se rodio zvao se Danzig. Kada je jučer, 13. travnja 2015, svjetski poznati pisac i književni nobelovac Grass umro u 87. godini života, njegov rodni grad se zvao (i zove se) Gdanjsk. To je samo jedan detalj koji svjedoči o burnom 20. stoljeću njemačke države i naroda - većinom burnom zbog njihovih loših procjena pa i nevjerojatnih povijesnih ponora u najgore zločine – čiji je Grass bio jedan od najvećih sinova, što uključuje i sve plemenito u vezi njemačkog mentaliteta, ali i ono najmračnije.
Grass je u drugoj polovici 20. stoljeća izrastao u savjest Njemačke, poziciju koju je zadobio zahvaljujući s jedne strane svojem fascinantnom književnom opusu, a s druge zbog svojeg neumornog društvenog aktivizma, usmjerenog na socijalnu pravdu i suočavanje s nacističkom fazom, čime je ovaj književni nobelovac umirivao i vlastitu savjest.
Naime, Grass je tek 2006. godine, nakon što je desetljećima bio, kako su ga opisivali njemački mediji, moralna instanca tamošnje javnosti, priznao da je kao 17-godišnjak bio pripadnik Waffen SS-a. Riječ je o detalju njegove osobne povijesti koji je sve dotad uspješno tajio, stideći se svoje tinejdžerske gluposti i bešćutnosti, ali i iz oportunističkih razloga, jer je u poslijeratnoj njemačkoj mrlja nacizma postala s pravom najveći društveni krimen. Ipak, Grass se razračunao na kraju i sa samim sobom, jednako kao što se tijekom desetljeća svojeg javnog djelovanja razračunavao i s mnogim drugima, uvijek spreman na javni fajt s kolegama piscima i intelektualcima te, naravno, političarima.
Jedini je izuzetak bio Willy Brandt, kojega je Grass duboko štovao i za kojega je čak u predizbornim kampanjama tijekom šezdesetih godina agitirao, nakon što se proslavio svojim prvim romanom 'Limeni bubanj', objavljenim u Njemačkoj 1959. Tada 31-godišnji Grass je skoro pa preko noći postao njemačka književna zvijezda, a kako su uslijedili i prijevodi ovog gorkog romana, tako se širila i njegova književna reputacija, prvo u Europi a onda i diljem svijeta.
Grass je nakon 'Limenog bubnja' napisao još mnogo romana i objavio knjiga, među kojima su remek-djela nesumnjivo 'Pasji dani' i 'Rakovim korakom', ali je prvijenac ostao monumentalno djelo njegova literarnog opusa, jedna od knjiga koje će se naći u svakoj antologiji svjetske književnosti 20. stoljeća. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1999, uz objašnjenje da 'njegove mračne bajke portretiraju zaboravljeno lice povijesti', a nema sumnje da je Grass tu nagradu itekako želio.
Do kraja društveno aktivan, Grass je proteklih godina digao veliku prašinu svojom pjesmom u kojoj napada Izrael kao atomsku silu, zbog čega mu je na kraju zabranjen ulazak u tu državu. Prema svjedočenju njegova dugogodišnjeg izdavača Gerharda Steidla, koji se s piscem družio osam dana prije smrti, Grass je radio na novom rukopisu, literarnom eksperimentu koji spaja poeziju i prozu, ostavši lucidan i aktivan do samog kraja. Objava posljednjeg Grassova književnog djela se očekuje ovog ljeta.
Günter Grass je umro u bolnici u Lübecku, sjevernonjemačkom gradu u kojemu je desetljećima živio, nakon kratke i teške bolesti. Der Spiegel je u tekstu povodu Grassove smrti napisao 'priča Güntera Grassa ujedno je priča Savezne Republike Njemačke', i tome se zapravo nema što dodati.
