Do značajnog otkrića utjecaja glazbe na ljudski mozak Sonja Antić, specijalizantica neurologije na KB Sestre milosrdnice, došla je radeći na svom doktoratu. Dosad su vršena slična istraživanja, no Antić je otišla korak dalje – dobila je, kako kaže, fizičke dokaze da glazba zaista može djelovati ljekovito. Prema njezinim istraživanjima, za oko 20 posto pojačala bi se cirkulacija u mozgu ispitanika nakon što su slušali Mozartove sonate.

Antić je pod mentorstvom neurologinje Vide Demarin vršila ispitivanje na 140 ljudi. Glazbu je prvo puštala zdravim osobama, a potom i bolesnicima koji su preživjeli moždani udar.

'U samo tri dana mjerenja zabilježeno je poboljšanje protoka. Rezultati su bili bolji kod zdravih ispitanika, a kod bolesnih bolji je protok zabilježen kod onih kojima je puštana glazba', istaknula je Antić i dodala da su već tri dana mjerenja pokazala poboljšanje cirkulacije u mozgu. Smisao istraživanja bio je vidjeti kako glazba može koristiti u rehabilitacijske svrhe kod pacijenata koji su preboljeli moždani udar, odnosno kako može smanjiti štetu od udara. Pozitivan učinak glazbe na oporavak bolesnika oboljelih od moždanog udara znači mnogo ako se zna da je moždani udar jedan od najčešćih uzroka smrtnosti, a prvi među uzrocima invaliditeta.

'Poboljšanje protoka omogućuje oporavak ostatku mozga koji nije oštećen udarom. Mozak ima mogućnost oporavka ako dijelu do oštećenog dijela mozga dovedemo kisik i krv. Danas se zna da zdravi dijelovi mozga mogu preuzeti funkciju oštećenog dijela', ispričala je Antić svrhu svojeg doktorskog rada. Smjer u kojem nastavlja istraživanje jest vidjeti ima li isključivo klasična glazba pozitivan učinak ili je nebitno izlaze li kroz slušalice pjesme Olivera ili Gibonnija. Dosad se pokazalo da je bitno slušati glazbu u kojoj se uživa.

'Ispitanicima smo puštali Mozartovu Sonatu za piano u D-duru iz razloga što je 'Mozartov efekt' poznat u znanosti, pa smo njegovu glazbu uzeli za usporedbu. Ispitanicima smo puštali i neutralne zvukove, bijeli šum, i uvidjeli da im je taj zvuk prvo smetao, a potom je također djelovao umirujuće', ispričala je Antić i dodala da su bolje rezultate u istraživanju imali ispitanici koji su se ranije u životu na neki način bavili glazbom.

Kako će muzikoterapija zaživjeti u bolnicama kao legitimna rehabilitacijska metoda, ovisi o daljnjim istraživanjima na kojima će znanstvenica ustrajati. U tome joj pomaže i stipendija Za žene u znanosti koju je dobila od UNESCO-a i L'Oreala. Riječ je o jedinoj stipendiji u Hrvatskoj koja se dodjeljuje isključivo ženama, sa svrhom poticanja žena da se nastave baviti znanošću.

Na koje prepreke nailazi mlada znanstvenica, možda najbolje predočuje iskustvo 32-godišnje Sonje Antić. Majka je dvoje djece, pa bez novčane potpore stipendije i velike podrške obitelji i kolega ne bi mogla nastaviti istraživanje i dovršavanje doktorata na kojem, kaže, zbog obaveza radi nakon deset sati navečer, što pretpostavlja velika odricanja.

Koliko je ženama u Hrvatskoj teže no muškarcima uspjeti u znanosti i, na koncu, originalnošću svoga rada i otkrića nametnuti se u struci, Antić pojašnjava:

'Definitivno su žene zanemarene u znanosti. Muškarci su eksponiraniji, spremni su više izlaziti u javnost sa svojim otkrićima. Žene se nemaju volje reklamirati jer misle da je dovoljno dobro odraditi posao, a onda ih nitko ne gura, rijetko se čuje za koju uspješnu znanstvenicu. S druge strane, u medicinskom razredu Akademije nema nijedne žene, nijedna nije dobila specijalizaciju iz neurokirurgije', zaključuje Antić.