Naslov zanimljive publicističke knjige Ive Hraste Sočo, prerađene verzije doktorske disertacije, 'Hrvatska – nacija kulture' ujedno je i provokacija i prijedlog za bolju budućnost i upečatljivije pozicioniranje našeg društva unutar Europske unije. Hraste Sočo detaljnom, znanstveno utemeljenom i teorijski suvremenom analizom usporedbe dviju kulturnih manifestacija – legendarnih austrijskih Salzburger Festspiele i našeg Splitskog ljeta – ponudila je i uvjerljiv pravac buduće hrvatske kulturne strategije i objasnila neke od razloga za trenutačno ne baš divno stanje.

U pozdravnom govoru predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić istaknuo je uklogu kulture kao 'soft power' te istaknuo Austriju kao Hrvatskoj srodnu državu koja se odlično brendirala u kulturnom i umjetničkom smislu. Austrijska veleposlanica Andrea Ikić Boehm na odličnom hrvatskom predstavila je neke od osnova njihove kulturne politike istaknuvši da austrijska država diljem svijeta financira 30 kulturnih foruma, od kojih je jedan u Zagrebu, a u estetskom smislu podjednako se slavi i slavna prošlost (Mozart, Klimt itd.), kao i suvremena umjetnost i provokativna kreativnost.

Darko Lukić u vezi knjige 'Hrvatska – nacija kulture' istaknuo je kako je to jedan od rijetkih domaćih naslova iz područja kulturne proizvodnje i politike te je zato i 'izdavački pothvat'. Dodao je i kako je važno razumjeti da kultura ne postoji izvan društvenog, suvremenog konteksta te donosi razotkrivajuću analizu kulturnih festivala kao 'infrastrukture brendiranja nacije'.

Dirigent Berislav Šipuš istaknuo je neke indikativne brojke koje je objavila Hraste Sočo – Salzburger Festspiele ima budžet od više od 300 milijuna kuna, a Splitsko ljeto 13 milijuna. Također, na Splitskom ljetu se Mozarta prvi put izvelo tek krajem 1960-ih, a publika je loše reagirala i na 'Salome' Richarda Straussa, a u Salzburgu se u 45 dana trajanja tijekom ljeta na 16 izvedbenih mjesta odigra više od 250 izvedbi, čija popunjenost ne ide ispod 90 posto!

'Hrvatska – nacija kulture' Ive Hraste Sočo temeljito je i intrigantno djelo, u kojem se teorijski i empirijski razmatraju mogućnosti za bolju hrvatsku kulturnu budućnost, a vrijedi pohvaliti i HAZU što se počinje svrstavati u one koji gledaju naprijed, a ne unazad, o čemu je svjedočila i ova odlično posjećena promocija.