U četvrtak je u udarnom terminu, odmah nakon kviza 'Tko želi biti milijunaš?', na Prvom programu HRT-a emitirana prva epizoda dokumentarne serije 'Partija' poznatog novinara Gordana Malića. Epizoda nazvana 'Teror' uključila je povjesničare Hrvatskog instituta za povijest Zdenka Radelića, Vladimira Geigera, Martinu Grahek Ravančić, slovenskog povjesničara Mitju Ferenca, kao i srbijanske povjesničare Kostu Nikolića, Bojana Dimitrijevića i Srđana Cvetkovića. Njima su sekundirali slovenski kriminalist Pavel Jamnik, filozofi Žarko Puhovski i Ugo Vlaisavljević te urednik Marko Grčić. Budući da su navedeni puhali u isti rog, odlučili smo konzultirati dvojicu poznatih povjesničara koji nisu sudjelovali u seriji - Hrvoja Klasića i Zlatka Hasanbegovića - i pitati ih za mišljenje o njezinoj prvoj epizodi. Njihovi komentari slijede u nastavku.

'Klasičan primjer povijesnog revizionizma'

Kao što ćemo vidjeti, prvi dojmovi Klasića i Hasanbegovića su, očekivano, dijametralno suprotni:

'Iz perspektive gledatelja serija mi izgleda konfuzno i dosadno. Što se tiče profesionalne perspektive, ovo je klasičan primjer povijesnog revizionizma. Nije mi jasno zašto serija o jednoj političkoj stranci kreće na sredini priče. Volio bih vidjeti seriju koja će biti prikazana na HRT-u o, recimo, HDZ-u, koja će, umjesto od barake na Jarunu, krenuti od toga da je HDZ proglašen zločinačkom organizacijom, sa svojim šefom u zatvoru. To se nikad neće dogoditi. Dakle Partija je osnovana 1919. godine. Netko tko ne zna ništa o Partiji, gledajući ovu seriju, neće saznati ništa o tome da je ona bila treća stranka po snazi u Kraljevini Jugoslaviji, ponajviše zbog svojih emancipatorskih politika u smislu prava radnika i žena, koja se borila protiv velikosrpske hegemonije i zato bila zabranjena. To ne spomenuti u prvoj epizodi kao kontekst, ne spomenuti da su sve demokratske partije mogle 1941. godine organizirati ustanak protiv okupatora, ali je jedino KPJ to napravila. Građanske su stranke mahom kolaborirale. Teror osuđujem i on nije opravdan, ali ima razloga za to. Svi koji su se povlačili prema Austriji iskazali su spremnost oružano se boriti protiv novouspostavljene države, o čemu nije bilo ni riječi', otvorio je svoje izlaganje Klasić.

'U ovoj seriji ne radi se o revizionizmu, ovo nije ništa novo. Imamo paradoks da 2024. postoji jedna medijska struktura koja ne može prihvatiti notornu istinu i nastupa kao čuvar kulta pod krinkom antifašizma. Ove serije su trebale nastati ranih devedesetih. Od same serije bit će zanimljivije javne rasprave i polemike koje će se pojaviti', ne slaže se Hasanbegović s Klasićem.

'Zanimljivo scenarističko rješenje'

Na pitanje je li u redu krenuti od sredine priče moći će se odgovoriti kada se vide sve epizode, ocjenjuje Hasanbegović, dodajući: 'Zapravo može početi tako. Događaji iz ljeta 1945. godine utjelovljenje su zločinačkog utemeljenja jugoslavenskog režima. To je kulminacija jedne tendencije, stoga je zanimljivo scenarističko rješenje. Bez razumijevanja tih događaja ne može se razumjeti partijska povijest prije 1945. i poslije 1945. godine, uključujući konačni epilog. Partija se raspala, a ta država bila je tvorevina Partije i podijelila je njenu sudbinu', izjavio je Hasanbegović.

'U prvoj smo epizodi vidjeli neoborive činjenice o zločinačkom temelju jugoslavenskog komunizma i titoizma, a one se ne mogu osporiti antifašističkim dosjetkama i žalopojkama. Ova epizoda je pokazala da se nije radilo o ekscesima i osvetama, nego o planiranim zločinima, što je boljševički revolucionarni obrazac. Svi koji to ne mogu prihvatiti mogu se označiti kao revizionisti ili negacionisti. To su oni koji imaju problema suočiti se sa zločinačkim temeljima jugoslavenskog režima. Jugoslavenska armija začeta je kao partijska ideološka vojska. Bila je instrument revolucionarnih ciljeva Komunističke partije Jugoslavije. U toj vojsci bili su ljudi različitih motiva, ali ona je po zapovjednoj strukturi vođena kao toljaga Partije. Ti zločini i teror prikazani u prvoj epizodi bili su planirani, ne kao osvete u Francuskoj. Ono što je JNA, kao titoističko čedo, radila i na početku, to je radila i na svom kraju - nije mogla prihvatiti raspad komunizma. Ona u toj drami nastupa kao braniteljica propalog komunističkog režima. Sjetimo se samo njezinih priopćenja, Kadijevića i Adžića', nastavio je Hasanbegović.

'Bilo bi zanimljivo čuti što je Tuđman radio u toj partiji'

'Prije svega, čudno je raditi seriju o Partiji iz hrvatske perspektive u 2024. godini, a ne spomenuti prvog hrvatskog predsjednika. Možda bi bilo zanimljivo čuti što je Franjo Tuđman radio u toj partiji. Gotovo sam siguran da će ga spomenuti samo kao disidenta. Moram reći da je on dobrovoljno ušao u Partiju, gdje je napredovao u vrijeme terora, dakle u vrijeme Bleiburga, Golog otoka i progona Alojzija Stepinca. Što bi ljudi koji su tada poubijani mislili o Franji Tuđmanu? O tome, naravno, neće biti riječi. Osim toga, uzimati ljude koji nisu vojni stručnjaci i koji će govoriti da je NOB bio mit. Strani stručnjaci u mojoj seriji govorili su koliko je talijanskih i njemačkih vojnika vezala partizanska borba. Naravno da se situacija u Jugoslaviji ne može mjeriti s onim bojištima na kojima su bili Amerikanci i Britanci. Neka svatko postavi pitanje - zašto takvog pokreta otpora nije bilo drugdje u Europi', predlaže Klasić.

'Ono što mi posebno smeta - partizanski pokret sveden je na zločine nakon oslobođenja, koji nisu sporni, koje sam spominjao u obje svoje serije. Zašto su ljudi išli u partizane? Zato što je ustaška vlast bila zločinačka, a njezino stanovništvo među najsiromašnijima u Europi. Paralelno, pod utjecajem Partije, partizani organiziraju vlast te paze i na prehranu i zdravstvo i na međuljudske odnose. O tome nema ni riječi u ovoj seriji', frapiran je Klasić.

'Žao mi je što u seriji nema Budimira Lončara'

'Sustavnost i brutalnost poratne komunističke represije u Titovoj Jugoslaviji, kao i brzina te opseg provedenih revolucionarnih zahvata u društvene odnose, bili su bez presedana u zemljama pod izravnim nadzorom Sovjetskog Saveza, u kojima se s 1945. na 1946. godinu boljševizacija društva nalazila tek u povojima. Žao mi je što u prvoj epizodi svoja primarna socijalizacijska iskustva iz doba komunističkog terora nije podijelio i bard jugoslavenske diplomacije, njegova ekscelencija, pokojni Budimir Lončar. Smatram da živimo u slobodnom društvu u kojem se trebaju voditi ovakve rasprave', zaključio je Hasanbegović.

'Progon Nijemaca i Talijana bio je zločin, tu nema spora, ali da nitko ne spomene to da su Nijemci i Talijani masovno podržavali režime Hitlera i Mussolinija, da su se priključivali u vojne jedinice, da je čak jedna divizija SS-a osnovana ovdje i popunjena folksdojčerima, to je smiješno. U seriji se također pojavljuje čitav niz ljudi koji nisu stručnjaci i iznose svoje stavove, što svatko može raditi. Slušati o tome da su partizani ubijali Rome iz rasnih razloga ili zato što im je tako došlo potpuna je laž. Postoji stručnjak koji se time bavi, koji je obradio te događaje, koji je vidio da su spomenuti Romi surađivali na štetu partizana s fašističkim vlastima. Međutim puno više Roma i Židova se spasilo, postojao je i romski partizanski odred. Teze o rasizmu potpuno su netočne i još jedan u nizu pokušaja da se izjednače komunizam i ustaštvo', zaključio je Klasić.