Najprodavanije, najrazvikanije, najreklamiranije i često puta knjige s vrhova raznoraznih top lista najčešće nisu i one najbolje. Vođeni tim načelom, izbor najboljih naslova izdanih u 2009. godini, bilo domaćih ili inozemnih, prepustili smo značajnim ljudima domaće kulture. Osim knjiga koje preporučuju za čitanje, izdvojili su i one koje ih, unatoč boljem plasmanu u medijima i u reklamama, ne intrigiraju.

Roman 'Polusan' Ratka Cvetnića proza je koja mi je obilježila ovu godinu. Pripovijeda o kraju osamdesetih u Zagrebu i Hrvatskoj na način da daje i osobnu i opću sociokulturnu atmosferu toga vremena - o kojemu danas treba čitati.

Drugi užitak čitanja je 'Autotopografija' Aleksandra Flakera, autobiografija pisana logikom prisilnih obiteljskih migracija kroz područja Srednje i Istočne Europe, iz perspektive životnoga iskustva.

Treće, napokon: hrvatski prijevod 'Školica' argentinskog pisca Julia Cortazara, knjiga koju obožavam već desetljećima, poetična i zabavna, zaigrana i gorka. Skoro da zavidim onima koji će je sada čitati prvi put.

Ne volim self-help knjige; od toga su mi jedno odbojniji romani koji upliću 'neki viši smisao' u pripovijedanje. Stoga, iako nisam čitala - pa možda griješim - s vrha top lista nepročitanih knjiga strši Youngova 'Koliba'. Zbilja je nisam ni otvorila, ali najave knjige, o tome da pokreće promjene u našim dušama, u vremenu u kojem je zaboravljen Bog, e to se nisam usudila čitati. 'Gdje se tragedija ogleda s vječnošću', piše na reklami, samo mi još to fali.

'Čudo u Poskokovoj dragi' Ante Tomića savršeno je šašav roman, tomićevski vješto razigran, možda najbolje što nam je Ante dosad podario.

'Čefuri raus' Gorana Vojnovića britak je i mladenački surov roman o mikrokozmu 'južnjaka' nastanjenih u jednom ljubljanskom predgrađu.

'Dobrotvorov dom' skupine autora antologija je kratkih, prijateljskih tekstova u čast Arsenu Dediću i podsjeća nas na to kako nam je mladost poklanjala, ali i krala.

Nikad ne bih čitao nijednu od knjiga iz ove razvikane i izreklamirane tinejdžerske tetralogije Stephenie Meyer o seksi vampirima, od 'Sumraka' nadalje. Četvrtu sam, inače, baš neki dan donio kući s pulskoga sajma knjiga, na dar kćeri... Jednostavno - ne da mi se, pa ne da.

'Zanimljiva vremena: život kroz dvadeseto stoljeće' Erica Hobsbawma iznimno je zanimljiva autobiografija koju je ispisao jedan od najutjecajnijih povjesničara današnjice; u njoj se u jednoj privatnoj, maloj povijesti znakovito zrcali sve što se događalo u tzv. velikoj povijesti 20. stoljeća: fašizam, rat, antisemitizam, progoni, komunizam itd.

Mirko Kovač: 'Eseji – 'Pisanje ili nostalgija', 'Trula Europa' i 'Elita gora od rulje''. Kovačevi eseji spadaju u najbolje što je u tom žanru napisano na širem prostoru regije. U njima, kao i u svojim 'Pismima' koja je razmjenjivao s Filipom Davidom u devedesetima (a koja su doživjela ponovno izdanje u Frakturi), on promišlja odnose između književnosti i ideologije, pisca i politike, kao i pitanje pojedinačnoga etičkog odabira u vremenu nacionalnog bjesnila. O svemu tome Kovač ne piše nimalo suhoparno i apstraktno, već vrlo živo, kroz stvarne živote i odabire svojih prijatelja i suvremenika.

Postoje knjige s vrhova domaćih top lista koje sigurno neću pročitati, jer mi je odavno postalo jasno da tržišni uspjeh ne podrazumijeva kvalitetu te da se tzv. zvijezde u književnosti, poput zvijezda u popularnoj kulturi, vrlo često konstruiraju medijski. Ove godine tako npr. sigurno neću pročitati knjige Jelene Veljače i Hrvoja Šalkovića, jer su medijski nezasluženo napuhani autori i jer i unutar tzv. trivijalne književnosti postoje bolje i lošije knjige. Neću pročitati niti hit Johna Parkina'J... mi se', razvikanu 'Kolibu', novog Coelha ili Veru Čudinu, jer me odbijaju knjige pune instant savjeta za bolji život.

'Razbijeni' Gorana Gerovca kompleksani je roman koji kroz devet različitih glasova govori o današnjoj Hrvatskoj, o razorenim obiteljima, prevarenim muževima i ženama, opustošenoj djeci, tinejdžerskoj prostituciji, ispremreženim kriminalcima i političarima... Govori hrabro, žestoko, pa i brutalno, stvarajući uznemirujuću ali i veoma dojmljivu sliku svijeta u kojem živimo.

'Djevojka koja se igrala vatrom'Stiega Larssona monumentalan je triler koji je istovremeno i briljantna analiza švedskog društva.

Dok je Milan Kundera pisao na češkom, volio sam njegove romane, a otkad piše na francuskom, obožavam njegove eseje. Nakon 'Umjetnosti romana', 'Iznevjerene oporuke' i 'Zavjese', Kundera je napisao još jednu pametnu i suptilnu knjigu, 'Susret' u kojoj otkriva tajne umijeća pisanja romana.

Što se tiče najrazvikanijih i najreklamiranijih knjiga, nikad ne bih čitao knjigu Zlatka Suca, zato što ona zapravo i ne pripada području knjige, nego je riječ o nekom drugom fenomenu, koji me ne zanima, a pomalo ga se i plašim.

Od najboljih u godini odabrala bih 'Tkanje života' Mirjane Krizmanić. Vidi se da iz nje govori golemo iskustvo te daje dobre preporuke i savjete.

Roman 'Pula' Vladimira Stojsavljevića, kratak je, upečatljiv, dojmljiv, za pročitati uz kavu.

'Glumac na čekanju' Davida Nichollsa izvrstan je roman, posebno za glumce koji poznaju sve probleme i prepreke o kojima roman govori. Izdvojila bih i roman 'Garaža' Zdenka Mesarića po kojem sada radimo predstavu – mračan, ali vrlo bajkovit roman koji kroz podsvjesno putovanje glavnog lika daje mračnu sliku svijeta.

U pravilu ne pratim reklame za knjige te mogu reći da nema knjige koju ne bih čitala.

Srećko Horvat, 'Ljubav za početnike ili zašto možemo voljeti samo u znakovima'. Mladi mislilac otvoreno govori o ljubavi uz obilje teorijskih filmskih i muzičkih referenci. Knjiga bi mogla dostići popularnost Muzeja propalih ljubavnih veza.

'Kali Juga' Borisa Gregorića sjajna je zbirka kratkih priča autora koji nas je privlačio osamdesetih godina, a onda ga gotovo dvadeset godina nismo imali prilike čitati.

'Monstruoznost Krista - paradoks ili dijalektika' Slavoja Žižeka i Johna Milbanka uzbudljiva je rasprava vrlo utjecajnog filozofa, militantnog ateista i jednog od najutjecajnijih suvremenih teologa.

Svakako neću čitati Dana Browna i njegov 'Izgubljeni simbol', jer bi to bio gubitak vremena i živaca. Knjiga će naravno kod nas planuti kao i u svijetu, pogotovo što ovoga puta ne dira Katoličku crkvu, nego juriša na masone, glavne likove hrvatske nacionalističke paranoje.

Art Spiegelman, 'Maus'. Hrvatski prijevod Spiegelmanova stripa smatram događajem godine u domaćem izdavaštvu. Strip nad stripovima. I više.
Eric Hobsbawm, 'Zanimljiva vremena'. Povijest kao međuprožimanje osobnog, javnog intelektualnog i političkog kod jednog od najzanimljivijih evropskih povjesničara čiju svaku molekulu bića prožima dinamika ekstremnog 20. stoljeća.

Predrag Lucić, 'Sun Tzu na prozorčiću'. Lucićeva lucida intervalla svijetli su trenuci homo croaticusa koji izvan korica ove knjige pretežno boravi u crnoj komi tranzicije.

S određenom dozom mazohizma, sve se može čitati i pri tom uživati. Nemam načelnog zazora prema niti jednome tekstu.Važno je samo što kasnije napraviti s iskustvom pročitanog.

Godinu na izmaku svakako su obilježila dva strana naslova: 'Čovjek bez osobina' Roberta Musila, kompozicijski kompleksan romaneskni tekst prepun esejističkih razmatranja i ironičnih komentara K.u.K društva, ali i ozbiljnih junakovih samoanaliza i dubokih promišljanja odnosa s drugim ljudima, a sve u bjesomučnu i uzaludnu traganju za smislom, u ozračju nadolazeće, neizbježne ratne kataklizme te sadržajno i značenjski iznimno bogat kolažni roman 'Školice' Julija Cortazara koji nudi više načina čitanja, ali i nagrađuje mnogostrukošću značenja, jer bez obzira na to čitamo li roman po redu, poglavlje po poglavlje, ili pak napreskokce, brodimo rukopisom povodeći se autorovim putokaznim napucima, bit ćemo uvučeni u bogatu fabulu prepunu izvornih rješenja.

Što se domaće književnosti tiče, iako količinom novoobjavljenih knjiga 2009. ne zaostaje za prethodnim godinama, čini mi se da su izostali naslovi koje ćemo pamtiti za desetljeće ili dva. Ipak, svakako je vrijedilo pročitati Jergovićevu novelu 'Volga, Volga', 'April u Berlinu' Daše Drndić, 'Makovo zrn'o Nevena Ušumovića i 'Lunapark' Tomislava Zajeca

Nijednu knjigu ne treba apriori odbacivati i svaka zaslužuje da je se barem pokuša (pro)čitati.

Aleksandar Flaker, 'Ruska avangarda'. Student u osamdesetima, pamtim uzbuđenje kad sam uspio nabaviti prvu 'Rusku avangardu'. Danas s užitkom čitam drugi dio i divim se profesorovoj lucidnosti. Pripremam poetsku dramu 'Mladića' Marine Cveatajeve i ova knjiga mi daje fantastičan ključ za čitanje.

Josef Winkler, 'Roppongi. Rekvijem za oca'. Remek-djelo! Ispovijest o očevoj smrti miješa se s rekonstrukcijama pogrebnih ceremonija u Indiji i zabilješkama s boravka u Japanu. Uz Pascala Quignarda, najveći živući stilist. Na hrvatski, a sjajno prevela Snježana Rodek.

Pier Paolo Pasolni, 'Uličari'. Mladenački Pasolinijev roman može biti otkriće za sve koji ga poznaju samo kao filmskog režisera. Iz naše perspektive zanimljive su paralele s posljedicama koje je u Rimu ostavio rat, i o spoju mladenačkog erosa, delinkvencije i fašizma.

Ne stignem pratiti reklamiranje 'velikih naslova' da bih mogao reći koju od tih knjiga ne bih otvorio. Imam obrnut primjer: izbjegavao sam romane Herte Müller jer me odbijala tematika življenja u doba diktature u Rumunjskoj. Pozitivna reklama oko Nobelove nagrade navela me da nabavim njezine romane koji su fantastični. Neke zaboravljene događaje i užase koji su se događali u naše vrijeme, napisala je majstorski.