Zaobilaženje autora kao što su Alfred Hitchcock i Martin Scorsese vjerojatno su najupečatljiviji primjeri takve prakse. Među recentnim primjerima svakako je onaj kad je na 90. dodjeli nagrada 2018. 'Oblik vode' pobijedio 'Fantomsku nit' i 'Dunkirk', a da i ne spominjemo dodjelu 2013., kad je slabašni 'Argo' pobijedio 'Ljubav'. Uoči ovogodišnje 92. dodjele, koja će se održati 10. veljače, prisjetili smo se nekih od najvećih nepravdi u povijesti ove filmske nagrade.

Oscar za najbolju žensku ulogu 1935. - Myrna Loy nikada nije osvojila ni nominaciju

Pametna i zabavna serija filmskih komedija 'Mršavko' o privatnom detektivu Nicku i njegovoj supruzi Nori (i njihovom psu fox terijeru Asti) svidjela se i glasačima Američke filmske akademije, ali nominaciju za glumu u filmovima, u kojima je činio polovinu glumačkog tandema, osvojio je samo William Powell. Njegova kolegica Myrna Loy, iako u filmovima ravnopravna, u stvarnosti očito nije bila. Loy je dobila Oscara, i to onog počasnog, a ne 'pravog', tek 1991., samo dvije godine prije svoje smrti. Srećom pa je poživjela dovoljno dugo da bar dočeka da Akademija odluči ispraviti nepravdu.

Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu 1940. - Hattie McDaniel morala je sjediti sama na dodjeli jer nije imala 'ispravnu' boju kože

Ni kad su pobjeđivale, neke glumice nisu se imale previše čemu radovati. Jedna od najsramotnijih epizoda s dodjele Oscara svakako je ona kad je Hattie McDaniel osvojila nagradu za najbolju sporednu ulogu u filmu 'Prohujalo s vihorom', u kojemu je glumila kućnu pomoćnicu Mammy. Ona je bila prva afroamerička glumica koja je osvojila Oscara. Bio je to dirljiv trenutak, a Hattie McDaniel je u svom govoru kazala kako želi biti primjer svoje rase. Međutim Američka ju je akademija imala potrebu itekako podsjetiti na to kako američka javnost tretira njenu rasu - tijekom ceremonije dodjele nagrade glumica i njena pratnja bili su segregirani. Hattie McDaniel je sa svojom pratnjom sjedila sama za stolom za dvoje, odijeljena od cijele ostale ekipe filma 'Prohujalo s vihorom', ali i od ostatka filmske industrije.

Oscar za najbolji film 1942. - 'Građanin Kane' nije dobio nagradu kao najbolji film, Orson Welles nikad nije dobio nagradu za režiju

Iako se danas smatra najboljim filmom svih vremena, remek-djelo Orsona Wellesa 'Građanin Kane' nije uspjelo na dodjeli održanoj 1942. godine izboriti Oscara za najbolji film ili režiju. Iako je film dobio devet nominacija, nagrađen je samo za najbolji scenarij, dok je nagrada za najbolji pripala filmu Johna Forda 'Kako je zelena bila moja dolina'. Izvještavajući s te dodjele, slavna filmska kritičarka Pauline Kael pisala je da su se u dvorani čuli glasni uzvici negodovanja svaki put kad bi se izgovorio naslov Wellesovog filma. Ni Welles nikada nije nagrađen kao najbolji režiser. Tek je 1971. dobio počasnog Oscara za životno djelo. Nije ga došao preuzeti.

Oscar za najbolji film 1949. - 'Crvene cipelice' nisu osvojile nagradu za najbolji film, a Powell i Pressburger nikad nisu nagrađeni kao redatelji

Redateljski dvojac Michael Powell i Emeric Pressburger nikada nisu uspjeli osvojiti Oscara za najbolji film za neki od svojih zajedničkih radova. Najbliže su došli s filmom '49 paralela', za koji je Pressburger osvojio nagradu za najbolju priču. Njihov film 'Crvene cipelice' smatra se remek-djelom i iako je bio nominiran za najbolji, nagradu nije osvojio. Nagrađen je Oscarima za najbolju scenografiju i glazbu. Godinu dana prije, njihov 'Crni narcis' također je nagrađen za scenografiju i kameru, ali sami autori Powell i Pressburger nisu se uspjeli dokopati pozlaćenog kipića. 'Crvene cipelice' su film za koji je Martin Scorsese izjavio da ga je motivirao da se i sam počne baviti sedmom umjetnošću. A čak ni taj film se nije uspio nametnuti glasačima Akademije i to u godini koja se smatrala relativno slabom i iz današnje se perspektive čini da 'Crvene cipelice' nisu baš ni imale pravu konkurenciju. Oscara je dobio 'Hamlet' Lawrencea Oliviera, sjajna ekranizacija Shakespearea koja, međutim, ni izbliza nije ostavila utjecaj kao ‘Crvene cipelice'.

Oscar za najbolji film 1957. - 'Tragači' nisu ni nominirani, a pobijedio je 'Put oko svijeta u 80 dana'

Klasik Johna Forda 'Tragači' smatra se jednim od najboljih filmova tog cijenjenog redatelja, ali i najboljih filmova u žanru vesterna, no nije se uspio izboriti ni za nominaciju. Te godine za najbolji su film nominirani, između ostalih, 'Deset zapovijedi' Cecila B. DeMillea, 'Div' Georgea Stevensa ili 'Prijateljsko uvjeravanje' Williama Wylera, a nagradu je osvojio 'Put oko svijeta u 80 dana' Michaela Andersona. 'Tragači' su posve zaobiđeni iako je nedvojbeno bila riječ o filmu godine, no čini se da je Akademija već bila umorna od tog žanra. Umjesto ozbiljnom, slojevitom vesternu, radije su svoj glas poklonili simpatičnom avanturističkom filmu.

Oscar za najbolji film 1961. - 'Psiho' nije uspio zaraditi ni nominaciju, a Alfred Hitchcock nikad nije nagrađen kao najbolji redatelj

Alfred Hitchcock još je jedan klasik ostao u povijesti zapamćen kao redatelj koji nikada nije dobio Oscara za najbolju režiju. Iako se smatra jednom od najznačajnijih autorskih osobnosti svih vremena, moglo bi se reći da je njegov primjer najbolji dokaz toga kako Američka filmska akademija nije baš najpouzdanije mjerilo kvalitete. Nominacije je osvajao pet puta, a nagradu je dobio tek 1967., i to počasnu, za životno djelo, čime su se glasači Akademije pokušali iskupiti zbog nepravde koju su mu načinili. 'Premalo i prekasno', kažu američki komentatori. Doduše, njegov film 'Rebecca' iz 1940. ipak je osvojio nagradu za najbolji film, iako, složit će se mnogi, majstor suspensea imao je i boljih filmova poput 'Psiha', 'Ptica', 'Vrtoglavice' ili 'Prozora u dvorište', da spomenemo samo neke. 'Psiho' nije uspio zaraditi ni nominaciju.

Oscar za najbolju glavnu mušku ulogu 1975. - Oscara je dobio Art Carney umjesto Ala Pacina ili Jacka Nicholsona

Ponekad se nagrada Oscar dodijeli zbog nečije cjelokupne karijere, a ne zbog konkretnog filma za koji je nominiran (glumac, glumica, redatelj...), pa je vjerojatno i to bio razlog zbog kojeg je Oscara za najbolju mušku ulogu 1975. osvojio Art Carney za film 'Harry i Tonto' u konkurenciji koju su činili Al Pacino za 'Kum II' i Jack Nicholson za 'Kinesku četvrt'. Potonja dva filma, i Pacino i Nicholson u njima, i danas su svima u živom sjećanju dok je film 'Harry i Tonto' vrijeme ipak malo pregazilo.

Oscar za najboljeg sporednog glumca 1976. - John Cazale nije uspio osvojiti nominaciju, a nagradu je dobio George Burns

Da nije prerano preminuo, sa samo 42 godine, John Cazale bi vjerojatno kad-tad osvojio Oscara koji je i zaslužio. Bio je jedan od najupečatljivijih glumaca 1970-ih koji je znao dobro odabrati ulogu i redatelja s kojim će raditi. Surađivao je s Francisom Fordom Coppolom i Michaelom Ciminom, no smatra se da je svoju najbolju ulogu ostvario u 'Pasjem popodnevu' Sidneyja Lumeta, u kojem je glumio uz Ala Pacina. Pacino je osvojio nominaciju za najboljeg glavnog glumca, a Cazale je ostao neprimijećen - nije se uspio izboriti ni za nominaciju za sporednu ulogu. Nagradu je te godine dobio George Burns za 'The Sunshine Boys'. Cazale je ukupno glumio u samo šest filmova i svi su bili nominirani za Oscara za najbolji film, no on nikada nije osvojio ni nominaciju.

Oscar za najbolji film 1977. - 'Rocky' je proglašen boljim od 'TV Mreže', 'Taksista' i 'Svih predsjednikovih ljudi'

Iako je godina 1977. obilovala filmskim 'teškašima' kao što su 'Svi predsjednikovi ljudi', 'Taksist' i 'TV mreža', pobjedu na dodjeli nagrade Oscar na koncu je odnio film iz 'perolake kategorije' - 'Rocky'. Bilo je to jedno od najvećih iznenađenja u povijesti. I dok traju rasprave koji je film trebao te godine dobiti nagradu, svi se slažu da je 'Rocky' u toj konkurenciji nikako nije zaslužio. 'Taksist' je vjerojatno bio preradikalan za ukus Američke filmske akademije, no to je bio samo jedan u nizu primjera tijekom povijesti dodjele Oscara da je Martin Scorsese ostao zakinut za nagradu. Njegov 'Razjareni bik' izgubio je od 'Običnih ljudi' Roberta Redforda, a 'Dobri momci' od 'Plesa s vukovima'. Oscara je na kraju Scorsese dobio za najbolju režiju i najbolji film tek 2006. za film 'Pokojni', koji se ne smatra vrhuncem njegova opusa i remake je hongkonškog filma 'Pakleni poslovi'. Dobro se načekao dok je dočekao zasluženo priznanje.

Oscar za najbolji film 1995. - 'Forrest Gump' proglašen je boljim filmom od 'Pulp Fictiona' i 'Iskupljenja u Shawshanku'

Iako je 'Forrest Gump' u vrijeme premijere bio hvaljen i rado gledan, iz današnje se perspektive ipak čini da je dodjelom Oscara za najbolji film tom ostvarenju Roberta Zemeckisa napravljena poprilična nepravda. Naime u konkurenciji su te godine bili i 'Pakleni šund' Quentina Tarantina i 'Iskupljenje iz Shawshanka' Franka Darabonta. Sva tri filma i danas imaju svoje obožavatelje, no 'Pulp Fiction' je, voljeli ga ili ne, prošao iskušenje vremena i ušao u filmsku povijest, dok je sladunjava nostalgična humorna drama s Tomom Hanksom podilazila ukusu Akademijinih glasača u danom trenutku. Tarantino je dobio Oscara za najbolji scenarij, što se smatra 'najrelevantnijom' nagradom jer ju najčešće dobije najbolji film godine.

Oscar za najbolji film 2006. - 'Sudar' je pobijedio 'Planinu Brokeback'

Jedno od najvećih neugodnih iznenađenja 21. stoljeća vjerojatno je bilo zaobilaženje filma 'Planina Brokeback' na dodjeli 2006., kad je ta gej drama Anga Leeja slovila kao apsolutni favorit, no nagradu je dobio film ‘Sudar’ Paula Haggisa. Bio je to popriličan šok, ali Lee je makar dobio nagradu za režiju. Sramota po glasače Američke filmske akademije tim je veća što se smatra da su dali nagradu inferiornijem filmu pod utjecajem konzervativne, homofobne kampanje. Neke stvari se u Hollywoodu očito sporo mijenjaju. Na određeni način nepravda prema 'Planini Brokeback', ali i prema Hattie McDaniel ispravljena je 2016., kad je 'Mjesečina' Barryja Jenkinsa postala prvi film LGBT tematike i s cijelom glumačkom ekipom sastavljenom od Afroamerikanaca koji je osvojio Oscara za najbolji film.