Nakon duge borbe s rakom pluća, 21. kolovoza preminuo je Christoph Schlingensief, jedan od najpoznatijih njemačkih suvremenih kazališnih redatelja, ali i mnogo više od toga
Schliengensief je s pravom smatran zločestim dečkom njemačkog teatra, ponajviše zbog toga što mu ništa nije bilo sveto, a sve ga je zanimalo. Osim kazalištem, bavio se i uličnim akcijama, snimao je filmove, vodio talk show, poticao humanitarne akcije i uvijek bio pun zarazne kreativne energije. Schlingensief je bio dežurni njemački buntovnik, ali uvijek s dobrim razlogom.
Jedna od njegovih najboljih, ali i najkontroverznijih akcija odigrala se u Beču, tijekom kazališnog festivala Wiener Festwochen, kada je Schlingensief u samom centru grada, pored zgrade slavne bečke Opere, stavio kontejner u kojemu su se nalazili stranci koji su tražili azil u Austriji. Akcija se zvala 'Stranci van!', a sve što se događalo u kontejneru prenosilo se uživo kamerama. Baš kao u 'Big Brotheru', građani Beča bili su u prilici svojim glasovima odlučiti kojeg će stranca izbaciti iz države, a kojemu će dodijeliti azil. Ova pametna provokacija izazvala je žestoke reakcije političke desnice, čiju je ksenofobiju Schlingensief napadao, ali i obične građane, kojima ne smeta takav odnos prema drugim ljudskim bićima. Još veću frku izazvala je provokacija pod naslovom 'Ubijmo Helmuta Kohla!' iz 1997, zbog koje je Schlingensief dobio etiketu političkog egzibicionista, ali i bio uhapšen. Njemu, naravno, ništa od toga nije smetalo.
Što se tiče njegovog rada u institucionalnom kazalištu, i u tome odlično snalazio pa je zaslužio panegirike kritike za, primjerice, režiju Wagnerove opere 'Parsifal' na festivalu u Bayreuthu 2007. godine, a odjeknula je i njegova prva kazališna režija 1993. godine, kada je u svjetski slavnom berlinskom teatru Volksbühne postavio predstavu pod nazivom '100 godina kršćanskih demokrata - igre bez granica'. Nakon što je saznao da boluje od raka pluća, Christoph Schlingensief je postupio kao i uvijek: napravio je predstavu o tome, koju je publika napuštala u suzama.
Bez obzira jesu li ga voljeli ili mrzili, jer Christoph Schlingensief nikada nikoga nije ostavio ravnodušnim, svi se u Njemačkoj slažu da su izgubili osobu koja je činila zanimljivim kulturni život zemlje.
