Knjiga 'Sloboda: memoari 1954. - 2021.' pokriva cijeli život bivše njemačke kancelarke. Kreće od odrastanja u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, tvrdom savezniku bivšeg SSSR-a, u kojoj je provela prvih 35 godina života. Prema životu u DDR-u nije nimalo nostalgična, nazivajući je 'sićušnom, uskogrudnom i neukusnom sredinom bez humora', no isto tako kritički primjećuje da u razgovorima s novinarima sa zapada Njemačke nikad nije do kraja uspjela dočarati svoje odrastanje u takvoj sredini.

Ipak, većina ljudi ove će memoare čitati nadajući se da će naletjeti na intrige iz pozadine političkih procesa 21. stoljeća, na koje je Merkel, svi smo svjesni, nepovratno utjecala. Tražite li takav sadržaj, kao i eventualna iskupljenja za pogrešne korake, malo toga ćete pronaći. Prisjećajući se tako razgovora s Aleksisom Ciprasom, grčkim ljevičarskim premijerom, ustvrdila je da joj je priuštio 'najnevjerojatniji trenutak u političkoj karijeri rekavši da će preporučiti da grčki narod glasa protiv sporazuma o spašavanju zemlje iz duga koji je sam dogovorio s njom', otkriva The Guardian, čiji je Philip Oltermann detaljno recenzirao knjigu.

Trump 'nije normalan', Johnsona pamti po salatama

Među drugim propustima u političkoj karijeri, koje priznaje naknadnom pameću, Merkel kaže da je rat u Iraku, vođen na inicijativu američkog predsjednika Georgea Busha mlađeg, bio 'pogreška, vođena na temelju pogrešnih uvjerenja'. Podsjetimo, Bush je svoje zapadne saveznike uvjerio u potrebu intervencije u Iraku temeljem nepreciznih obavještajnih podataka koji su tvrdili da ta zemlja ima, kako se naveliko govorilo, 'oružje masovnog uništenja'. Prisjećajući se pak prvog susreta s Donaldom Trumpom, kad ju je iznervirao odbijanjem rukovanja pred kamerama, ona se prekori zato što je pretpostavila da je američki predsjednik 'netko sasvim normalan'. Povijesne pogreške u vezi sa SAD-om pokušava popraviti tvrdnjom da 'svim srcem navija za Kamalu Harris' na upravo održanim predsjedničkim izborima u SAD-u, a svi znamo kako je to završilo.

Većine drugih političara Merkel se prisjeća tek periferno. Boris Johnson, njezin djelomični suvremenik u fotelji britanskog premijera, tako će u memoarima dobiti tek dvije rečenice, od kojih jedna glasi, doslovno: 'Nikad neću zaboraviti miješane salate (u kancelarskoj kantini).' Ispada da su najsnažnije kritike u Merkeličinim memoarima upravo - nespominjanja. Cipras je, naime, možda spomenut, ali nijednom rečenicom nije spomenut njegov ministar financija i praktički ideolog njegova otpora tijekom grčke dužničke krize, Janis Varufakis.

Od Balkanaca se sjeća jedino - Zaeva

Nijednu rečenicu nije dobio gotovo nijedan balkanski političar, iako se oko ove regije iznimno trudila. Njemački novinar Michael Mertens, dobro upućen u zbivanja u njoj, a koji je knjigu pročitao znatno prije objave, no nije o njoj govorio iz pravnih razloga, primjećuje da Merkel spominje samo satrape s Balkana koji više nisu među nama, poput Nicolaea Ceaușescua i Slobodana Miloševića.

U knjizi nijednu rečenicu nije dobio ni Aleksandar Vučić, još uvijek aktualni srpski čelnik kojeg je doslovce krotila kao lutku na koncu. Ne spominje ni bilo kojeg drugog još uvijek živućeg čelnika zemalja u regiji, pa tako ni Hrvatske, za razliku od nekadašnjega makedonskog premijera Zorana Zaeva, poznatog po tome što je pristao na promjenu imena današnje Sjeverne Makedonije kako bi riješio višedesetljetni spor s Grčkom. Njega naziva 'hrabrim i odlučnim', no rekli bismo manje pristojnim jezikom - jedinim koji je odradio sve što se tražilo od njega.

Pogrešnih procjena - gotovo da nema

Iako u predgovoru knjige tvrdi da će 'identificirati svoje pogrešne procjene', u memoarima, uz gore navedene detalje, toga nema u značajnoj mjeri. Potpuno ignorira očite pogreške, poput njemačkog oslanjanja na ruski plin, a Brexita se, recimo, dotiče tek periferno, pitajući se je li Velika Britanija zaslužila dobiti sve što je dobila prilikom sporazuma o razdruživanju s EU-om.

Istočnoeuropskim državama pak predbacuje, kako ga opisuje, nedostatak interesa za ulaganje u bilo kakav odnos s Rusijom. 'Činilo se da žele da njihov gigantski susjed nestane s karte, jednostavno prestane postojati', kaže Merkel te i dalje brani većinu svojih odluka, iako je za dio njih svjetska javnost uvjerena da su bile presudno popuštanje Putinu te utrle put njegovu razmetanju na istoku Europe i eskalaciji rata u Ukrajini. Njemačka i Francuska blokirale su 2008. akcijski plan o članstvu Ukrajine u NATO-u, a Merkel danas, prisjećajući se tog vremena, kaže kako je iluzorno misliti da bi to odvratilo rusku agresiju te da je Putin tada to vidio kao objavu rata.

Sve u svemu, ako volite čitati o gastronomskoj ponudi u kancelarskoj kantini, čini se da ćete u memoarima Angele Merkel pronaći više zanimljivog sadržaja nego suočavanja s uspjesima i pogreškama, po svemu sudeći, najmoćnije žene 21. stoljeća.