O Nebojši Slijepčeviću proteklih tjedana i mjeseci mnogo se pisalo. Nije to neobično, čovjek je režirao film koji uskoro ima šansu osvojiti Oscara - pokazale su nedavno objavljene nominacije za ovu prestižnu nagradu - naš prvi nakon 1962. godine, kada ga je osvojio animirani 'Surogat' Dušana Vukotića. Budući da je kampanja za Oscara izuzetno naporna, do Slijepčevića nije bilo lako doći, no ipak je našao nešto vremena i omogućio nam da ga bolje upoznamo. U tom su nam nastojanju svojim komentarima pomogli Slijepčevićev producent Danijel Pek i tata-mata domaćeg dokumentarnog filma Nenad Puhovski.

Šture biografije kažu da je Slijepčević rođen u Zagrebu 1973. godine, gdje je i diplomirao filmsku režiju, odnosno stekao zanat koji će ga u posljednje dvije godine učiniti planetarno prepoznatim. Među njegovim ranim radovima svakako treba izdvojiti dokumentarni serijal 'Direkt', koji se emitirao na HRT-u i predstavio je gledateljima mnoge zanimljive ljude i sudbine, a od kojeg je prošlo 15 godina, o čemu nam je redatelj rekao sljedeće: ''Direkt' sam prestao raditi prije više od petnaest godina, a u tako dugom razdoblju život se jako promijeni i bez nominacija za nagrade. 'Direkt' je bio sjajno iskustvo jer mi je pružio priliku da puno radim i svaki mjesec morao sam isporučiti novu epizodu. Za mlade redatelje strašno je bitno da puno rade, jer tako se najbolje uči. Danas sam puno sporiji, za svaki film trebaju mi godine.'

Od Kinoteke do prognanika

No kako je počela njegova filmska priča? 'Od djetinjstva sam bio fasciniran filmom. Baka mi je živjela pored Kinoteke i vodila me na sve dječje filmove koji su tamo igrali. Nakon srednje škole upisao sam studij psihologije, no onda sam dobio honorarni posao u nevladinoj organizaciji koja je radila s izbjeglicama i prognanicima. Moj je zadatak bio kamerom bilježiti život u prognaničkim kampovima i to iskustvo definitivno me usmjerilo filmu', kazao nam je Slijepčević.

U zreloj fazi njegove karijere došli su dugometražni dokumentarni filmovi 'Gangster te voli' i 'Srbenka', koji su ga učinili poznatim autorom i donijeli mu brojne nagrade, a o kojima nam je Slijepčević izjavio sljedeće: 'Svatko voli da ga se pohvali za njegov rad, to jako godi egu, ali nagrade nimalo ne olakšavaju rad na novom scenariju. S nagradom ili bez nagrade, uvijek se na početku novog projekta suočiš s praznim bijelim ekranom koji moraš ispuniti nekom novom dobrom idejom. No ako uspijem napisati dobar scenarij, onda ću zahvaljujući nagradama lakše pronaći financiranje novog filma.'

Novi projekt: Dugometražni film po romanu Kristiana Novaka

Skroman kakav jest, važan mu je i predavački posao, to jest transmisija znanja mladim ljudima, što je nekada radio pri Restartovoj Školi dokumentarnog filma, a danas se time bavi na Akademiji dramske umjetnosti i VERN-u: 'Prenošenje znanja jako mi je bitno jer me tjera da artikuliram ono što znam, a samim tim osvještavam i što je to što ne znam', ponizan je bio Slijepčević. Upitan o budućim projektima, onima o kojima filmaši nerado otkrivaju detalje dok su u fazi razrade, bio je kratak, ali nam je rekao nešto intrigantno: 'Idući mi je izazov snimiti dugometražni igrani film. Radim na nekoliko scenarija, no onaj koji će vjerojatno prvi ići u realizaciju ekranizacija je jednog od romana Kristiana Novaka.'

Drugi o Slijepčeviću

'Velik uspjeh filma 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' ne bi trebao iznenaditi nikoga tko bolje poznaje Nebojšu Slijepčevića. Sve što je radio na filmu bilo je izuzetno zanimljivo i kvalitetno, od ranih televizijskih dokumentaraca 'Direkt', na kojima je odrastalo nekoliko generacija i filmaša i gledatelja, preko stvarno velikih dokumentaraca hrvatskog filma poput 'Srbenke', pa do prvih (kratkih) igranih filmova. Istovremeno je pomagao mnogim drugim autorima, posebno studentima i mladima, da pronađu svoj glas i stil i da njihovi filmovi budu najbolji mogući', otkrio nam je Slijepčevićev producent i ravnatelj Pulskog filmskog festivala Danijel Pek.

'Nebojša je vrlo filmski obrazovan i precizan redatelj, posvećen filmu cijeli život, poput nekog 'redovnika filma', kako ga je nazvao Miljenko Jergović. No još važnije - Nebojša je divan suradnik i kolega. Mislim da je jedan od rijetkih autora koji stvarno razumije koliko je film kolaborativna umjetnost. Daje suradnicima prilike da pokažu najbolje od sebe, potiče ih i usmjerava cijelu ekipu prema tome da zajednički rade na određenom filmu. I ta kolegijalnost i posvećenost nastavlja se i nakon što osvoji najveće nagrade današnjeg filma, što je posebna kvaliteta Nebojšina karaktera', zaključio je Pek.