Jasenko Rasol izvorno je ove fotografije snimio 2006. u halama tvornice Mesne industrije Gavrilović u Petrinji, kao odgovor na projektni poziv vezan uz istraživanje proširenja plesnoga medija. Radilo se o projektu 'Fotomorgana', koji je osmislila plesna umjetnica Barbara Matijević (uz koautore Igora Kuduza, Anu Opalić, Helenu Janečić i samog Rasola), koji je pratila istoimena izložba u zagrebačkoj Galeriji SC.

Na fotografijama iz serije 'Tvornica nemogućih radnji', koje su kao friz postavljene na galerijske prozore u punoj dužini fasade, tvornička hala polje je eksperimenta u smislu proširenja umjetničkog prostora i provociranja medijskih ograničenja. Vidimo tako plesačicu odjevenu u skladu s tvorničkim režimom, opremljenu zaštitnom kutom, kapom i prevelikim gumenim čizmama, koja je u principu onemogućena u pokretu.

No, kako u predgovoru navodi Irena Bekić, te fotografije, snimljene prije 15-ak godina i s nekom drugom namjerom, u sasvim drukčijem kontekstu prisvajamo kao otisak vlastitog iskustva i u ovoj fiktivnoj inscenaciji, odnosno u prikazu pokušaja plesačice da uspostavi odnos s prostorom, prepoznajemo elemente podudarne s aktualnom pandemijskom stvarnošću.

'Nije to samo outfit plesačice, već kompletna arhitektura prizora (odnosi među elementima, kompozicija, reducirani kolorizam itd.) uključujući i one nematerijalne viškove nedokučivih značenja, u atmosferi kojih prepoznajemo zajednička osjećanja: strah, nelagodu, prilagođavanje, otpor…', navodi Bekić i dodaje kako ovakvo postprodukcijsko preuzimanje tuđe fotografije kao dokaza vlastitog postojanja ili samoprepoznavanja povlači za sobom i destabiliziranje definicije.

'Najprije, dokumentarnost je iznuđena. Zatim, prostor i vrijeme snimanja i promatrača (produkcije i postprodukcije) koji su u fotografiji pouzdano definirani, u ovom se naknadnom učitavanju predmeta izravnavaju, oduzimajući fotografiji temporalnost i spacijalnost što su njezina medijska određenja. Tako se početno propitivanje plesnog medija, ponovnim izlaganjem, širi u govor o fotografiji', objašnjava Bekić.

I konačni je prezentacijski format, dodaje, na određeni način pregovaranje s medijem.

'Umjesto pojedinačnog izlaganja fotografija, Rasol ih printa na folije i povezuje u kontinuirani friz čime intervenira u javni prostor kvarta, markirajući tako frekventni prolaz ispred Galerije. S jedne strane taj je odabir prilagodba kulture protuepidemijskim mjerama, no s druge je strateški postupak: hotimični gubitak singularnosti. Intimni dijalog u odnosu jedan naprema jedan zamijenjen je mrmorom mnoštva. Fotografije isprintane u visokoj kvaliteti, gotovo monokromne u koloritu, stopljene s modernističkom betonskom arhitekturom galerije, iza kojih se nazire neki polupoznati prostor, definirale su novi visoko estetizirani ambijent koji se, usprkos tome, doima kao opskurna distopijska stanica unutar nekog anakronog futurizma', kaže Bekić.

Izložba Jasenka Rasola 'Tvornica nemogućih radnji' bit će otvorena do 30. lipnja.