Cilj projekta je okupiti 55 osoba starijih od 55 godina, pružiti im korisne radionice te s njima napraviti kazališnu predstavu i dokumentarni film u kojem će oni kao protagonisti predstaviti najvažnije minute vlastitoga života. Jednostavan koncept ne znači i jednostavni proces, jer davanje vidljivosti populaciji od koje društvo gotovo više ništa ne očekuje, dok ona od njega (ne) očekuje još samo pristojnu mirovinu, istodobno je i kazališni i politički stav, tvrdi osnivač i voditelj Montažstroja Borut Šeparović.

'Oksimoronski je možda raditi predstavu sa starijim ljudima u Zagrebačkom kazalištu mladih, ali ovdje i jest riječ o solidarnosti, pojmu o kojem danas moramo razmišljati i koji je danas jedna od glavnim tema umjetnosti, pa onda i kazališta', tvrdi Šeparović koji se i sam začudio kad je pripremajući koncept ovog projekta naišao na podatak da analize gledanosti televizijskih programa i reklama uopće ne uzimaju u obzir osobe starije od 55 godina.

'Htjeli bismo pokazati kako je i ta populacija i dalje vrijedna, kako nije riječ o ljudima koji su potrošeni ili odbačeni ili zaboravljeni', nastavlja redatelj kojem je, nakon predstava poput 'Timbuktua' s napuštenim psima i beskućnicima ili 'Srce moje kuca za nju' u kojoj su sudjelovale nezaposlene žene, ovo nastavak intenzivnog bavljenja socijalnim temama.

Dok je u spomenutima cilj bio udomiti pse, skrenuti pozornost na ljude koji žive na ulici ili privremeno zaposliti nezaposlene, ovoga puta projekt ne uključuje naknadu za izvođače, ali dobitak za njih dolazi u vidu besplatnih radionica te znanja i vještina koje će tako steći. U suradnji s kulturnim centrima u Zagrebu, od Maksimira, preko Novog Zagreba, Trešnjevke i Prečkog do Ribnjaka, svi koji se prijave na info@montazstroj.hr ili 01 4682464 svakim radnim danom i cijeli sljedeći vikend, okupit će se u ZKM-u od 7. do 13. svibnja, nakon čega slijedi dvomjesečni niz plesnih, dramskih i novomedijskih radionica pod vodstvom produkcijskog tima predstave, u kojem su i plesačica Nataša Mihoci i dramska pedagoginja Iva Milley. Takvo osposobljavanje je potrebno kako bi na koncu izabranih 55 protagonista na pozornici rekonstruiralo najvažniju minutu u svome životu ili barem svoje sjećanje na nju.

Vidljivost, međutim, dobivaju svi prijavljeni, s obzirom da će cijeli proces nastanka predstave i premijeru planiranu za rujan pratiti televizijska ekipa pod vodstvom novinarke HTV-a Ivane Dragičević-Veličković koja u sklopu projekta snima i dokumentarni film.

'Kvaliteta ovakvog projekta ovisi najprije o ljudima koji su se već prijavili i koji će se tek prijaviti', tvrdi Borut Šeparović kad objašnjava zašto je iznimno važno dobiti što veći broj onih koji unatoč svojim godinama znaju da nisu otpisani. Ni sam još ne zna kako će predstava izgledati, iako ne namjerava napraviti tehnički zahtjevni spektakl nego slijed intimnih priča: 'Ideja je da u predstavi i na filmu svatko ima točno onoliko sekundi koliko ima godina, ali naravno da će se koncept slomiti jer tek krećemo u rad i ne možemo znati što će se sve dogoditi.'

Borut Šeparović se nedavno vratio iz Subotice, gdje je u kazalištu mađarske manjine Dezsõ Kosztolányi postavio predstavu 'Bikini Demokracija'.

Iako se temelji na tekstu Rainera Wernera Fassbindera 'Krv na vratu mačke', od njega je ostala samo prva rečenica. 'Ostatak trosatne predstave je pretvoren u plenum na kojem se čita Proglas za stvarnu demokraciju, i tada se događa neka vrsta izravne demokracije u teatru koji je ipak hijerarhizirana struktura. Kraj je zato uvijek iznenađenje!', objašnjava redatelj koji istodobno čeka odgovor Hrvatske gospodarske komore na njegov zahtjev da se Montažstroju dodijeli oznaka 'Izvorno hrvatsko'. Kako odgovora nema još od prosinca, Montažstroj još uvijek nije ušao u rang slavonskog kulena, dalmatinskog pršuta ili paškog sira... Vjerojatno je još previše – mlad.