Irena Frantal, likovna umjetnica specijalizirana za art of book, književnu formu koja kombinira likovnu umjetnost i književnost, Mare Milin, nagrađivana fotografkinja iz Zagreba i Iva Ušćumlić Gretić, spisateljica iz Zagreba, autorica romana 'Duhovi' predstavit će svoj projekt Čovjekdan u Muzeju prekinutih veza 21. ožujka. Namjera im je pozvati ljude da se uključe u odgovaranje na naizgled lako pitanje – za što živiš?

Irena Frantal iskoristila je riječi i tekst Ive Ušćumlić Gretić u oblikovanju pet unikatnih knjižica koje će poslužiti kao izložbeni primjerci i moći će se razgledati, prelistati, pročitati, a Mare Milin postavit će svoje fotografije koje slijede njenu zadanu temu.

Nakon događanja u Muzeju, umjetnice će oblijepiti Zagreb plakatima A4 s natpisom 'ZA ŠTO ŽIVIŠ?', a odgovore će se moći objaviti na web-stranici projekta.

Ideja je potaknuti razmišljanje o ljudima osobno važnim temama na neočekivanim mjestima (tramvajske stanice, stupovi javne rasvjete). Isto će se pitanje postaviti na samom događanju, s molbom sudionicima da podijele svoje razloge, odnosno svoje odgovore na to pitanje', najavljuju autorice projekta kao i da će sve skupljene odgovore foto i video materijale koji će se koristiti na događanju te popratni dokumentaristički foto i videomaterijal, kao i poruke koje posjetitelji ostave tijekom događanja, predstaviti online.

Idejna začetnica projekta je Iva Ušćumlić Gretić koja inspiraciju vuče iz razdoblja kad je radila u marketinškoj agenciji i kad nije pronalazila vremena za svoju strast, pisanje duljih tekstova, priča i romana.

'Pisani su između dva telefonska poziva ili dvije PowerPoint prezentacije. U isto sam vrijeme počela nailaziti na sintagmu 'čovjek/dan' ili 'čovjek/sat' kao načine korporativnog vrednovanja angažmana zaposlenika u nekom projektu. To je, naravno, hrvatski prijevod engleskih termina 'man/day' i 'man/hour'. Činilo mi se da je to izvitopereno shvaćanje svijeta u kojem je zarađivanje novca i stavljanje čovjeka u službu korporacija na svojem vrhuncu. Istovremeno sam se osjećala dobro jedino kad bih u tim danima pretrpanim poslom, kad sam doista živjela čovjekdane svoje tvrtke, uspijevala pisati, ma kako kratko i fragmentirano. To su bili moji čovjekdani. Ideja je jednostavno promijeniti trenutačne teme razgovora koje se vrte oko politike i egzistencijalne ugroženosti za mnoge ljude i postaviti to pitanje, za što živiš, odnosno što je tvoj čovjekdan, jer smo uvjereni da svatko ima svoju strast i svoje pogonsko gorivo koje ga provlači kroz najteže dane. Svaki je odgovor legitiman, samo odgovor mora postojati', navodi Ušćumlić Gretić.