Pristup najnovijim tehnologijama važan je preduvjet za kvalitetniji i jednostavniji život te stvaranje i razvoj vlastitih poslovanja. Upravo zato najbolja mreža i brzi internet moraju biti dostupni u svakom kutku Hrvatske kako bi svi već danas živjeli bolje, uspješnije i kvalitetnije, stvarajući tako bolju budućnost za sebe, a i za društvo u cijelosti
I jedan od najzanimljivijih mlađih domaćih redatelja i scenarista Nevio Marasović svakodnevnicu, a pogotovo posao, ne može ni zamisliti bez interneta i tehnologije. U svom zagrebačkom stanu, uoči puta na Vis, na kojem mu otac, umjetnik, ljeti otvara svoju galeriju, ispričao nam je kako su nastale njegove filmske uspješnice, hvaljene dramedije 'Vis-à-Vis' i 'Comic Sans' te horor-triler 'Goran', ali i kakav novi film sprema i zašto ga s čak 50 glumica i glumaca snima samo nedjeljom.
Film i režija nužno su vezani uz tehnologiju, a u vašem slučaju posao je osobito vezan uz nove, digitalne tehnologije od samog početka.
Da, kad sam bio u srednjoj školi, kod nas su se tek pojavile digitalne kamere. Dobio sam jednu od bake i mame, snimao i montirao na računalu. Bilo je sve puno teže nego danas, ali se moglo. Da nisam imao tu tehnologiju, nikad ne bih mogao snimiti prve srednjoškolske filmove i početi se baviti ovim poslom. I moj debitantski film, koji je 2010. prikazan na Pulskom filmskom festivalu, 'The Show Must Go On', također je prvi u Hrvatskoj koji je snimljen digitalno, umjesto na filmskoj traci. Što se tiče tehnologije danas, posao ne mogu zamisliti bez interneta u svakom aspektu, a osobito u dijelu koji se tiče scenarija. Trenutno radim na novom filmu na kojemu opet surađujem s norveškim scenaristom Gjermundom Gisvoldom, s kojim sam radio i na 'Goranu' iz 2016. On dolazi raditi ovdje, ali se 50 posto zajedničkog posla događa, naravno, preko interneta, preko raznih mreža. Neki dan sam ga nazvao na putu prema placu i rekao kako mi se čini da u jednoj sceni treba nešto mijenjati u scenariju, a da mi te izmjene trebaju dosta brzo. Bio je u brodu na fjordu na sjeveru Norveške i rekao da će se što prije baciti na to, čim dovrši drugi posao. Dok sam se vratio doma s placa, iz Norveške mi je mailom stigla nova scena. To su nevjerojatne mogućnosti koje pruža internet, da mogu surađivati s nekim na daljinu i da sve savršeno funkcionira.
Kako je došlo do te suradnje s njim?
Upoznao sam ga na scenarističkoj radionici u Norveškoj, na kojoj sam bio kad sam radio na filmu za scenarij 'Comic Sans'. U grupi smo si svi čitali projekte i davali si sugestije. Njegov projekt bio mi je genijalan, a stil nevjerojatan pa sam ga kasnije, kad smo se kao grupa ponovno sastali nakon tri mjeseca, i to kod mene, u vikendici na Visu, jer je svima tamo najbolje odgovaralo, predložio da radimo krimić. Pristao je i tako smo započeli suradnju. Volim i sam pisati scenarije, ali mi je bolje kad pišem s nekim jer u cijelom procesu dobivaš povratnu informaciju.
O čemu se radi u vašem novom filmu s Gisvoldom?
Trebao je to biti prednastavak 'Gorana' i dobili smo od HAVC-a sredstva za razvoj scenarija, ali u međuvremenu smo odlučili da će se radnja ipak događati u sadašnjosti, u Gorskom kotaru. Priča je to o imigrantima, s kojima se cijela situacija i počela razvijati dok smo mi radili na scenariju. Jednostavno nam se činilo jako zanimljivim i nismo htjeli propustiti to ispričati. Tako da smo se odlučili maknuti iz fiktivnog svijeta i prošlosti. Sad smo realni i aktualni, ali ćemo zadržati dio stila iz 'Gorana', a na HAVC ćemo se prijaviti iduće godine. Ne žuri nam se, želimo to dobro pripremiti.
'Goran' je, kad se tek počeo prikazivati, dobio prilično loše kritike u Hrvatskoj. Kako ste proživljavali to razdoblje?
Te prve reakcije bile su kao da sam opljačkao banku ili nekoga ubio. Film je bio na listama najgorih u Hrvatskoj. Nije mi bilo lako. Umjesto da se veselim tome što je film napokon vani, ja sam bio posve utučen. Inače sam najkritičniji prema samome sebi, ali 'Gorana' baš volim, ali takve se stvari znaju dogoditi s drugačijim filmovima. U Hrvatskoj nitko prije mene nije snimio triler na snijegu i kako nije imao poveznicu s hrvatskim filmom, ljude je valjda zbunio. S druge strane, moj prethodni film 'Vis-à-Vis' iz 2013. bio je omiljen među kritičarima pa nisu imali milosti kad je izašlo nešto što mu nije nimalo slično. Znaju te ljudi staviti u ladicu i očekivati da se uvijek držiš jednog te istog. Vani je Goran, međutim, doživio velik uspjeh i moj je najnagrađivaniji film. Prikazivan je u Americi, u Australiji, aviokompanija Emirates ga prikazuje na letovima, doduše cenzuriranu verziju koju užasno želim pogledati. Film je jako popularan i u Srbiji, pogotovo među mladim filmašima. Jedino su ga kod nas svi 'satrali'. Onda sam napravio 'Comic Sans', koji je pitak, smiješan, simpatičan pa su rekli: 'Evo ga, vratio se, opet nešto kao 'Vis-à-Vis'.'
Prošle godine 'Vis-à-Vis' ste stavili na internet, da ga svi mogu besplatno vidjeti. Zašto ste tako odlučili?
Zato što me, kao i sve hrvatske filmaše, muči to što mi film, nakon što u njega uložim puno godina i novca, ljudi nemaju gdje gledati. Nema više VHS-a i DVD-a, a ljude zanima. Svako malo mi na Facebook znanci i neznanci šalju poruke i pitaju gdje mogu gledati neki od filmova. Na to im moram reći da nemaju gdje. Kako filmove radim ne s namjerom da zaradim, nego zato što to volim, i kako mi je bitno da ih pogleda što više ljudi, a pogotovo da ih pogledaju oni koji to žele, odlučio sam 'Vis-à-Vis' besplatno staviti na internet jer na njega prava imamo producent Danijel Pek i ja. Namjeravam isto napraviti s 'The Show Must Go On' i 'Goranom'. S 'Comic Sansom', nažalost, mislim da neću moći jer prava ima Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), ali možda jednog dana. Bio bih najsretniji da su svi na internetu, dostupni svima i svugdje.
U međuvremenu snimate još jedan film?
Tako je, u produkciji Nine Petrović i njene produkcijske kuće Švenk. Snimamo već šest mjeseci i samo nedjeljama u kultnom zagrebačkom restoranu Pri zvoncu jer jedino taj dan ne radi. Trebamo snimiti još dio izvan restorana. Glavni lik je slovenski glumac Ratko Polić koji u restoranu cijelu večer prati razne priče ljudi za stolovima, za koje se ispostavi da su povezane na neki način. Osim njega, u filmu će biti preko 50 glumaca pa je bio velik izazov odabrati prave za toliko uloga, ali oni koji su pogledali snimljeno tvrde da su zadovoljni mojim odabirom.
Nedavno ste bili u žiriju FRKA-e, revije studentskih filmova koji su nastali u produkciji Akademije dramskih umjetnosti. Kakvim vam se čine mladi filmaši koji tek stupaju na scenu?
U žiriju smo pogledali 60 studentskih filmova i jako sam se iznenadio time koliko su dobri. Malo sam bio i ljubomoran na te mlade jer kad sam ja studirao, imali smo 16-mm kameru s četiri minute materijala koji smo morali razvijati u labosu. Sve je to jako korisno, nauči te biti selektivan i dobro razmisliti što ćeš snimiti. Ali ti su naši filmovi grozno izgledali, bili su na staroj filmskoj traci loše razvijenoj za studente. I dalje smo mi imali tu našu strast kad bismo ih i takve gledali, ali iz današnje perspektive, bili smo užasno ograničeni. Zahvaljujući novim tehnologijama, sada mladi filmaši mogu snimati na super kamerama o kojima je moja generacija mogla samo sanjati. I ne samo to - imaju ogromne mogućnosti digitalne manipulacije, montaže, korekcije zvuka, svega potrebnog da najbolje moguće naprave svoju viziju. Ti njihovi filmovi danas izgledaju ozbiljno i mislim da im je super ta pozicija. Tehnološki imaju beskrajno više mogućnosti nego što smo ih mi imali prije 15-ak godina.
Osim filmova, iza sebe imate rad na humorističnoj seriji 'Instruktor', a bili ste i u užem izboru za režiju 'Uspjeha'. Zadatak je na koncu preuzeo Danis Tanović. Je li vam žao što niste radili tu seriju?
Nije jer je Tanović to genijalno napravio, a bitno je kako ispadne proizvod. Ne moram ni ja sve raditi. Uz to, u tom periodu nisam mogao jer sam snimao 'Comic Sans' pa su termini bili nespojivi. To mi je općenito problem sa serijama. One dugo traju, a ja zapravo živim od reklama. Rijetko kad nađem vremena za bavljenje serijom i nikad se dosad nisam uspio dogovoriti. Zvao me i Dragan Bjelogrlić za 'Senke nad Balkanom', da radim prve epizode, a isto nisam mogao zbog filma i reklama. Sad su me opet zvali za neku srpsku seriju i inače me od tamo često zovu, i za filmove i reklame. Ne stignem sve.
Zbog vaših filmova često ste putovali, bili na festivalima među filmašima iz svih dijelova svijeta. Kakav imidž ima hrvatska kinematografija u inozemstvu?
U vrijeme u kojem sam najviše putovao, u doba 'Vis-à-Visa' i 'Gorana', što se nekako i spojilo u te dvije godine, imidž hrvatskog filma vani bio je fenomenalan. To je bio i vrhunac HAVC-a, kad ga je vodio Hrvoje Hribar, i sve je super funkcioniralo. Izašao je 'Zvizdan', koji je na Cannesu dobio glavnu nagradu, bilo je još nekoliko jakih domaćih filmova i mi smo bili najhot kinematografija u Europi. Svi su, prije svega, bili fascinirani radom HAVC-a, tada filmskog centra u koji su se ugledale brojne europske zemlje, ne samo u istočnoj Europi. Zadnjih godina ne znam kakav je imidž, ali situacija se, otkako sam zadnji put išao po festivalima, dosta promijenila. HAVC sada ima novog ravnatelja Chrisa Marcicha, kojeg nisam upoznao, ali po onom što sam čuo i čitao o njemu, sviđa mi se i držim fige da će dobro raditi.
Od domaćih redatelja, koga biste izdvojili kao svojevrsnog uzora?
Pokojnog Antu Babaju, koji mi je hrvatski Stanley Kubrick. Njegovi filmovi su tehnološki i stilski bili potpuno drugačiji, nevjerojatno moderni, a imao je i jak stil. Volim misliti da mi je najsličniji jer mu je također svaki film bio drugačiji, a osim 'Breze', 'Mirisa, zlata i tamjana' i 'Careva novog ruha', treba pogledati njegove manje poznate radove jer su stvarno odlični. Još je s Visa pa mi je i to zanimljivo, da imamo i tu sličnu priču.
Što ste zadnje pogledali, a da vam je bilo jako dobro?
Imam jednog prijatelja, američkog redatelja, koji inače surađuje s Davidom Lynchom i radi genijalne indie filmove, ali koji mi kaže da kad radi gleda samo najkomercijalnije stvari, samo 'Transformere' i slično, jer uz njih ne razmišlja previše o svom radu. Tako sam i ja ovih mjeseci pogledao sve Marvelove filmove, da ne mislim o svom filmu. Gledao sam i dosta serija, 'Patrick Melrose' mi je sjajna, 'Černobil' također, kao što su svi već rekli, a 'Igru prijestolja' neću ni komentirati - imao sam teško razdoblje nakon zadnje sezone i iz očaja čak napisao sinopsis za nju, onako kako sam ja zamislio da je sve trebalo izgledati. Gledao sam i 'Years and Years' i dobra je, ali nije me oduševila kao sve ostale - sve su danas aktualne stvari ubacali u vreću. Od filmova, zadnji dobar koji sam pogledao je domaći, 'Koja je ovo država' Vinka Brešana, kojemu su, slično kao i meni s 'Goranom', mnogi dosta toga zamjerili. Ljudi su očekivali narodnu komediju, a dobili ozbiljnu stvar. 'Zašto nije napravio film da se smijemo? Uopće nije smiješan.' Pa nije bila poanta u tome da se smijete. Taj film je više horor nego komedija jer zapravo realno prikazuje današnje stanje u Hrvatskoj.
Za više inspirativnih priča iz svijeta boljih mogućnosti posjetite www.izsvijetaboljihmogucnosti@t.ht.hr