Sve je započelo idejom jednog bračnog para još 2001. Građevinski konzultant Alexander Gerard, inače rođeni Njujorčanin, i povjesničarka umjetnosti Jana Marko iz Austrije već dugi niz godina živjeli su i radili u Hamburgu, drugom najvećem gradu Njemačke i osmom u Europskoj uniji te su smatrali kako bi trebalo učiniti nešto što bi osvježilo život u hanseatskoj metropoli. Ubrzo su zaključili da bi to mogla biti nova i velika koncertna dvorana, sagrađena na jednom keju velike hamburške luke na obali rijeke Elbe.

Sve to ostala bi tek maštarija dvoje dobrostojećih Hamburžana da se Gerard nije obratio svojim kolegama s faksa Jacquesu Herzogu i Pierreu de Meuronu, u međuvremenu slavnim švicarskim arhitektima koji su itekako zagrizli za ideju projektiranja raskošne zgrade filharmonije u Hamburgu.

Gerard i Marko napisali su pismo gradskoj upravi Hamburga, kojim je tada vladao CDU-ov gradonačelnik Ole von Beust, u kojem su predstavili svoju ideju za filharmoniju na Elbi, ali isprva nije bilo nikakve reakcije. Bračni par ipak nije odustao te je sljedećih nekoliko godina konzultirao niz stručnjaka i konačno 2003. javnosti prezentirao idejni projekt izgradnje filharmonije koji su izradili arhitekti Herzog i Meuron. Hamburžani su tada bili oduševljeni idejom revitalizacije jednog zapuštenog transportnog keja pa je projekt u prosincu 2003. službeno podržao i gradonačelnik Beust. Prema preliminarnim planovima, zgrada koju su svi počeli nazivati Elbphilharmonie (Filharmonija na Elbi) trebala je biti gotova najkasnije do 2010. i koštati 77 milijuna eura.

U srijedu navečer svečano je otvorena konačno završena Elbphilharmonie, dakle sa sedam godina zakašnjenja, tijekom kojih su troškovi gradnje porasli za deset puta, na nevjerojatnih 789 milijuna eura! S druge strane, nova je hamburška filharmonija ipak završena, što se još uvijek ne može reći za novi berlinski aerodrom koji još spektakularnije probija rokove i gomila nove troškove.

Njemački su mediji danima uoči otvaranja Elbphilharmonie donosili razne priče o njezinoj kompliciranoj gradnji te projekt koji se stalno mijenjao i odnosima među glavnim investitorima, a to su Grad Hamburg, Commerzbank i arhitektonski ured Herzog & Meuron. Prema pisanju Der Spiegela, 'svi su ključni akteri godinama svom snagom radili jedni protiv drugih' te je gradnja zgrade filharmonije obilježena nizom svađa, optužbi za korupciju i nesavjesno poslovanje, promjenama planova i dogovora, izvan uobičajenih demokratskih procedura.

U jednom trenutku, kada je već potrošeno parsto milijuna eura, od svega se htjelo i odustati, no 2011. kontrolu nad projektom preuzeo je novi gradonačelnik, socijaldemokrat Olaf Scholz.

'Bila je to zgrada koja se gradila već nekoliko godina, a za nju nisu postojali do kraja završeni arhitektonski projekti. Sve zajedno bilo je apsurdno, mislim da se tako zadnji put gradilo u srednjem vijeku’, ispričao je medijima Sholz o tome kakvo je stanje zatekao. Gradonačelnik Sholz onda je potpisao novi ugovor s građevinskim koncernom Hochtief koji se obavezao završiti zgradu filharmonije za dodatnih 200 milijuna eura i tako se došlo do konačne cijene od 789 milijuna. Riječ je o jednoj od najskupljih građevina na svijetu, konstatiraju njemački mediji, koji ipak slave to što je Elbphilharmonie konačno gotova i otvorena.

Za usporedbu, ukupni proračun Ministarstva kulture Hrvatske za 2017. iznosi milijardu i 130 milijuna kuna, što je preračunato u eure oko 150 milijuna. To znači da je nova zgrada filharmonije u vrlo bogatom Hamburgu koštala otprilike kao pet godišnjih kulturnih budžeta Republike Hrvatske.

Bez obzira na vrtoglavu cijenu, otvaranje Elbphilharmonie dočekano je kao pozitivan signal u njemačkoj javnosti, nedavno potresenoj terorističkim napadom u Berlinu. Die Welt je objavio i poseban pledoaje u slavu nove građevine u Hamburgu koju opisuje kao 'simbol koji dokazuje da se i dalje isplati činiti nešto novo i neuobičajeno, a ne nastavljati kao prije i uvijek birati liniju manjeg otpora'.

Naravno, u slučaju da se za takvo što grandiozno ima novca. Preciznije, 789 milijuna eura.