Sva tri dijela trilogije, 'Zločin u židovskoj četvrti' (2006.), 'Argentinac' (2007.), i upravo objavljen 'One koje plaču' (2012.), u nas je objavio nakladnik Znanje u prijevodu Tamare Horvat Kanjere.

Romani su najavljeni kao napete, emocionalno nabijene, dinamične i uzbudljive knjige iz kojih se saznaje puno o životu u Argentini u određenim povijesnim razdobljima. Sve ih povezuje lik inspektora Lascana.

'Svoje likove oblikujem kao stvarne ljude, od krvi i mesa, gradeći ih poput mozaika koji sastavljam od gesti i osobina poznatih i nepoznatih ljudi, pa i samoga sebe', kazao je Mallo na predstavljanju u Kinu Europi u sklopu središnjeg festivalskog programa tribina 'Razotkrivanje'.

'To je zato što mi je emocionalna komponenta vrlo važna, kako u životu tako i u pisanju, jer svi imamo emocije bez obzira izražavamo li ih ili ne', pojasnio je pisac.

U slaganju svojih likova paralelno izmišlja i čitavu njihovu povijest, 'jer time dobivaju veću težinu i postaju nekako 'gušći', pa ih čitatelji upoznaju na jedan drugi način', napomenuo je.

Rođen u siromašnoj obitelji 1948., Mallo je bio prisiljen prekinuti školovanje, a za vrijeme vlasti vojne hunte kao gorljivi je revolucionar i ljevičarski aktivist neko vrijeme čak bio i u zatvoru.

Pisanjem se bavi od kad zna za sebe, ali je veći dio svoje karijere proveo pišući za kazalište i za filmove, da bi se tek nakon velike argentinske ekonomske krize početkom novoga tisućljeća posvetio književnosti.

Roman 'Zločin u židovskoj četvrti' (Crimen en el barrio del Once) njegov je književni prvijenac.

Najavljen kao 'snažan, krvav dokument o tiraniji i brutalnosti ispričan vrhunskim umijećem i strašću', roman je osvojio nagradu Memorial Silverio Canada za najbolji prvijenac na Noir festivalu u Gijonu, a po njemu je u Argentini već snimljen i film.

Napisao ga je i objavio u vrijeme diktature u Argentini, kazao je pisac. Ono što mu je bilo bitno je opisati i 'iznutra' pokazati tada vrlo korumpiranu Federalnu policiju Argentine, istaknuo je.

Njegov inspektor u toj organizaciji svojim poštenjem odskače.

'Lascano je u toj organizaciji 'igla u plastu sjena' – a to je i originalan naziv prvoga dijela trilogije', kazao je Mallo. Stoga ne čudi da je objavom romana potaknuta velika polemika u Argentini, napomenuo je.

Važno povijesno svjedočanstvo

Njegovi se romani odmiču od klasičnog žanra detektivske priče i po tome što ih smješta u određeni povijesni kontekst.

Radnja prvoga dijela trilogije počinje u Buenos Airesu 1979. Noćni rafali, korupcija u policiji i antisemitizam dio su svakodnevnog života kad Lascano počinje istragu o naoko rutinskom umorstvu. Istodobno susreće mladu disidenticu Evu čija je sličnost s njegovom pokojnom ženom zapanjujuća...

Kad ga je počeo pisati nije imao namjeru napisati trilogiju, napomenuo je Mallo: Lascano u prvome romanu umire.

No, njegov je inspektor još puno toga imao za reći i nakon što je smrtno ranjen na kraju prvog dijela, pa ga je bio prisiljen ponovno oživjeti u drugom nastavku naslovljenom 'Argentinac' (Delincuente Argentino), u kojemu je Lascano uvučen u sukob između pretendenta na mjesto šefa policije Buenos Airesa i Apostolesa, skupine pokvarenih policajaca koji se bave trgovinom droge i žele preuzeti kontrolu nad gradom.

'U književnosti je bitno da autor ima uvid u stvarnost i da zna o čemu piše a novac i moć dvije su teme koje vladaju svijetom', kazao je Mallo.

U trećem dijelu trilogije, 'One koje plaču' (Los hombres te han hecho mal), bavi se trgovinom ljudima.

Za tu se temu, kako je istaknuo, odlučio kada je shvatio da je trgovina ljudima postala veća i unosnija i od trgovine drogom.

'U cijeloj ljudskoj povijesti nije bilo toliko ljudi u ropstvu kao što ih ima danas. Time se bavim u svojem romanu', pojasnio je pisac, koji upravo piše i četvrti dio koji će biti vremenski smješten u vrijeme koje se događa prije vremena radnje prvoga dijela romana.

Mallo je jedan od gotovo osamdeset istaknutih inozemnih i domaćih gostiju FSK-a, koji se u organizaciji nakladnika Frakture održava u Zagrebu od 3. do 11. rujna.

Sa svojim brojnim obožavateljima u Kinu Europi podijelio je još mnoga svoja stajališta o politici, ekonomiji, ulozi žena, stanju u Argentini i svijetu nekad i sad, a na kraju odlično posjećene tribine poručio je kako je 'u konačnici jedino važno da budemo dobro i da budemo zadovoljni'.

'Mi - osobe koje nemamo ni previše moći ni novca - mi smo ti zbog kojih se svijet okreće, mi smo ti koji moramo platiti struju, ali zbog nas ta struja i postoji', poručio je pisac, dobivši velik aplauz publike.