‘Majstorović i Margarita’ Josip Mlakić (Fraktura)

Na adresu okultnog časopisa Peto oko dolazi zanimljiva dojava da je na ravnome dijelu autoceste u blizini gradića Blizanci napravljeno zakrivljenje nevidljivo ljudskom oku, povezano sa Sotonom, a iza njega se, navodno, krije tajna koja će promijeniti živote mnogim mještanima. Članovi male redakcije kreću u istraživanje, a najzainteresiraniji za slučaj mladi je novinar šećeraš Jozica Majstorović. U gradiću susreće djevojku koja će mu promijeniti život te će naizgled nerješiv slučaj istražiti do kraja.

'Od novinara amatera preko svećenika na Harley Davidsonu i umirovljenih branitelja s izvanserijskim terencima pa do nezadovoljnih djevojaka, voajera i policajaca neobičnih prezimena, Josip Mlakić daje galeriju grotesknih likova prepunih tajni i povezanih na najčudnovatije načine', opisuje Fraktura novi roman cijenjenog autora.

Mlakić je suvremeni bosanskohercegovački pisac, a rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je niz nagrađenih romana, a film snimljen prema njegovom djelu ‘Živi i mrtvi’ u re­žiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman ‘Svježe obojeno’.

‘Muškarac u grlu’ Vedrana Rudan (OceanMore)

Nova knjiga Vedrane Rudan ‘Muškarac u grlu’ obrađuje život četrdesetšestogodišnje Ksenije koju mladi ljubavnik zavodi u novogodišnjoj noći. Dok su intimni, junakinja u mislima razgovara sa svojim bivšim suprugom. O čemu razmišljaju žene za vrijeme seksa? Vedrana Rudan napravila je anketu među svojim prijateljima. Svi su muškarci rekli da žene za vrijeme seksa misle o njima, sve su žene rekle da im partner za to vrijeme nije na kraj pameti.

Rudan kroz Kseniju progovara u svojem prepoznatljivom stilu, kako svjedoči ulomak iz knjige koji je objavio nakladnik OceanMore: ‘Jebene glupače, to su žene. I ja sam jebena glupača. Jesam li se borila za tebe, a znala sam koliko mi značiš? Nisam. Pustila sam te niz vodu a da nisam digla glas. Ne kažem da bi te dernjava vratila u krilo moje, ali nikad ne znaš hoćeš li u ratu pobijediti ako u rat ne kreneš.’

‘Zovem u vezi posla’ Boba Đuderija (Adamić)

‘Prošlost i sadašnjost, stvarnost i sjećanja, ustaše i partizani, lijevo i desno, podobni i nepodobni, kako preživjeti u svijetu u kojem se ne snalazimo, u kojeg se ne uklapamo, koji nas potapa čim podignemo glavu iznad površine? Ova knjiga je koloplet vedrine i gorčine, iskustva pisca, tj. spisateljice, ali i majke, ‘vesele raspuštenice’, kćeri i sestre, nezaposlene smušenjakinje koja pokušava u svemu pronaći dobro, dok je zlo ne tresne posred lica. Sve priče, crtice, pa čak i 'statusi' s najpoznatije društvene mreže, predstavljaju potragu, prije svega, za smijehom.’ Tako nakladnik Adamić opisuje ovu zanimljivu knjigu.

Slobodanka Boba Đuderija popularna je splitska blogerica koja se potpisuje kao Marčelina, autorica knjige ljubavne poezije, a objavljivala je i svoje tekstove na nizu portala. Prema riječima Predraga Lucića, riječ je o primjeru autorice koja dokazuje da književnost stanuje i na internetu.

‘Nisam’ Natalija Miletić (Algoritam)

Prva knjiga Natalije Miletić, autorice već istaknute osvojenim nagradama na kratkopričaškim natječajima Lapis histriae i Ulaznica, zbirka od 17 priča lijepo je uokvirena drugom pričom zbirke, naslovnom 'Nisam' i predzadnjom 'Jesam'. Kao prolog i, uvjetno rečeno epilog, zbirke funkcioniraju priče 'Ulica dosadnih žena' i 'Nebo', priče koje govore o osamljenosti, o ženama bez muškaraca.

‘Priče se uglavnom zbivaju u tranzicijom devastiranom okruženju, oslonjenom na bolja sjećanja i groblje tvornica, provincijski izmaknutom, s tim što je pridjev provincijski stanje i posljedica duha društva, a ne geografska odrednica. No ništa nikada neće uništiti čulnost i senzualnost, što je još jedna od čestih karakteristika i pokretač junakinja ovih priča’, poručuje urednik Kruno Lokotar.

Natalija Miletić rođena je 18. listopada 1977. godine u Sisku, gdje danas živi i radi. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu: 2002. komparativnu književnost i filozofiju, 2004. dodatni studij teatrologije, 2006. studij bibliotekarstva. Pohađala je radionice kreativnog pisanja Zorana Ferića, Marinka Koščeca, Miroslava Mićanovića i Andreja Blatnika.

‘Dobri dani nasilja’ Ružica Aščić (Hena com)

Prva, dugo iščekivana zbirka priča Ružice Aščić, ‘Dobri dani nasilja’, donosi 23 kratke priče za dugo sjećanje. Teško je ove priče usporediti s bilo čime u domaćoj književnosti, kao neku dalju rođaku iz inozemstva mogli bismo istaknuti Flannery O'Connor i njezino poniranje u dno ljudske duše. Priče Ružice Aščić bave se svakodnevnim Zlom i vjernim mu pratiteljem Nasiljem, a samo iznimno i Nepravdom, ali na vrlo nesvakodnevan način. Zlo pronalaze u ljudskim zakutcima, u svojevrsnom naturalizmu duše koji, pomalo distancirano, bilježe.

Ružičin jezik je posebna vrsta spektakla, iznenađenja i 'halucidnog' očuđenja, hladna poezija u prozi koja potječe iz bogatstva svakodnevice protegnute do oniričkog, u susjedstvo podsvjesnog. Priče kao da lelujaju u međuprostoru zbilje i unutarnje zbilje, pri čemu se u njima komotno gnijezde i nekakva tiha jeza i groteska, rečenice se usijecaju u mozak sve do otvorenih, kafkijanski enigmatičnih završetaka priča koji su najčešće parabolični, pa atmosferom posijani nemir traje. Njihovi likovi su uglavnom lišeni empatije, pa onda i standardne psihologije i motivacije.