Nekada se sve hrvatske spisateljice, skoro pa neovisno o tome o čemu i kako pišu, svrstavalo unutar koncepta ‘ženskog pisma’, no odavno je jasno kako domaće autorice imaju mnogo veći literarni i društveni zamah da ih se na taj pomalo redukcionistički način ograničava i svrstava. O tome svjedoče i knjige Ive Hlavač, Ivane Rogar, Ružice Aščić, Željke Horvat Čeč i Natalije Miletić, koje su se s vrijednim proznim djelima u proteklih godinu-dvije pojavile u domaćim knjižarama i knjižnicama.

Spomenute su književnice nova lica hrvatske književne scene, rođene od 1977. do 1986., te su svojim knjigama dale značajan doprinos kvaliteti i raznolikosti suvremene hrvatske književnosti. Neke od njih su u medijima već dobile prostora, neke tek čekaju na svoje prve zvjezdane trenutke, a sve zaslužuju da se zainteresiranom čitateljstvu skrene pažnja na njihov književni rad.

Prva knjiga priča 'Nisam' Natalije Miletić, autorice već istaknute osvojenim nagradama na kratkopričaškim natječajima Lapis histriae i Ulaznica, zbirka od 17 priča lijepo je uokvirena drugom pričom zbirke, naslovnom 'Nisam' i predzadnjom 'Jesam'. Kao prolog i, uvjetno rečeno epilog, zbirke funkcioniraju priče 'Ulica dosadnih žena' i 'Nebo', priče koje govore o osamljenosti, o ženama bez muškaraca.

'Priče se uglavnom zbivaju u okruženju devastiranom tranzicijom, oslonjenom na bolja sjećanja i groblje tvornica, provincijski izmaknutom, s tim što je pridjev provincijski stanje i posljedica duha društva, a ne geografska odrednica. No ništa nikada neće uništiti čulnost i senzualnost, što je još jedna od čestih karakteristika i pokretač junakinja ovih priča', opisao je 'Nisam' poznati urednik Kruno Lokotar.

Natalija Miletić rođena je 18. listopada 1977. u Sisku, gdje danas živi i radi. Završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, pohađala je radionice kreativnog pisanja Zorana Ferića, Marinka Koščeca, Miroslava Mićanovića i Andreja Blatnika te sada u klubu mladih SKWHAT Sisak volonterski provodi programe takve vrste.

Ružica Aščić rođena je 1987. u Travniku, a odrasla je u Daruvaru. Diplomirala je novinarstvo i povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču. Dvostruka je dobitnica nagrade 'Marin Držić' za drame 'Košnice' i 'U meni raste'. Za rukopis 'Dobri dani nasilja' osvojila je nagradu Prozak za 2014. Trebalo je dvije godine čekati da se 'Dobri dani nasilja' pojave u knjižarama, što se dogodilo zahvaljujući nakladniku Hena com. Priče Ružice Aščić uspoređivane su s onima Flannery O’Connor i poniranjem u dno ljudske duše ove slavne južnjačke gotičarke.

Priče Ružice Aščić bave se svakodnevnim Zlom i vjernim mu pratiteljem Nasiljem, a samo iznimno i Nepravdom, ali na vrlo nesvakodnevan način. Zlo pronalaze u ljudskim zakucima, u svojevrsnom naturalizmu duše koji, pomalo distancirano, bilježe. Svijet je to napučen začudnim likovima koji uključuje i zlu djecu i ljubavnike između kojih je generacijska provalija i zid nerazumijevanja, a sve zajedno kao kroz nekakvu crvotočinu koju ove priče otvaraju, silovito provaljuje u stvarnost života.

Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu 1986., a magistrirala je na studiju hrvatskoga jezika i književnosti. Objavila je zbirke pjesama 'I zvijezde se smiju krhkosti' i 'Moramo postati konkretni' te zbirku priča 'Kauboj u crvenom golfu'. No njezin je dosad najveći uspjeh romaneskni prvijenac '4 brave' koji je objavio VBZ.

Naslov knjige '4 brave' vrlo precizno naznačuje o čemu se u knjizi radi, iza četiri brave mora da je dobro zaključana neka trauma. '4 brave' donose priču djevojčice, infantilne pripovjedačice kojoj se u pisanju još miješaju standard i dijalekt, čija je sintaksa jednostavna, o njezinu odrastanju i školovanju od prvoga do šestoga razreda u međimurskom selu, u razdoblju od 1991. – 1996. godine.

Njezina je 'krivnja' u tome što ne ide na vjeronauk kao sva druga djeca te što su neki članovi njezine obitelji bili članovi Saveza komunista, baš kao i dobar dio Hrvata prije toga doba presvlačenja uvjerenja i nove gorljivosti. Od spisateljice koja u međuvremenu živi u Rijeci i koja se na svojoj službenoj mrežnoj stranici opisuje kao 'žena, majka, antifašistkinja' drugo nije bilo ni za očekivati.

Rođena 30. svibnja 1986. u Osijeku, Iva Hlavač provela je mladost u Valpovu gdje je završila gimnaziju, a potom upisala pravni fakultet u Osijeku koji je završila 2012. godine.

Nakon toga radila je u Centru za socijalnu skrb Valpovo godinu dana, volontira u udruzi za osobe s posebnim potrebama Zvono te je neko vrijeme živjela u Irskoj. Krajem 2014. počinje raditi u savezu gluhih grada Zagreba te trenutačno živi u Zagrebu.

Njezina je prva knjiga 'Svi smo dobro', objavljena u biblioteci Periskop koju za Profil uređuje cijenjeni Robert Perišić. U zbirci priča 'Svi smo dobro' Hlavač zrcali život maloga grada u kojem se naizgled malo toga događa, no ispod ustajale površine skrivene su priče u kojima se prelamaju životi likova, priče koje će katkad za druge ostati tajna, a katkad buknuti u različitim oblicima revolta, trenutačne pobune, ekscesa.

Ivana Rogar, rođena 1978. u Zagrebu, spisateljica je, prevoditeljica i urednica koja je dosad objavila dvije knjige priča u nakladi Durieuxa - 'Tamno ogledalo' i 'Tumačenje snova'.

Za potonju je prošle godine dobila nagradu Hrvatskoga društva pisaca (HDP) 'Janko Polić Kamov' vrijednu deset tisuća kuna. Članica prosudbenoga povjerenstva Jadranka Pintarić tada je istaknula kako se u knjizi nalazi sedam priča i sedam žena, glavnih junakinja. To su priče o djevojkama i ženama koje se vrte u začaranom krugu vlastitih opsesija i strahova koje njihov život čine neugodnim i neudobnim. Pintarić je tada naglasila kako su priče Ivane Rogar ispisane u ključu te da posjeduju odličnu unutarnju dinamiku i glatko se i lijepo čitaju. Neobični su joj završeci priča, otvoreni i dvosmisleni.