Godina je 2012., nalazim se nadomak Udina i vrištim - upravo sam uživo čuo 'Idioteque' na trećem bisu koncerta grupe Radiohead. Ovo je najbolji koncert koji sam doživio, uvjeren sam. Desetak godina i više stotina koncerata poslije stav je ostao isti, savršenstvo te večeri nije se ponovilo. Rekao bih da se danas mnogi bave glazbom, ali svi samo pokušavaju dok pobjede odnosi isključivo oksfordska petorka.

Problem nastaje kad se pauze između njihovih albuma otegnu, od zadnjega, 'A Moon Shaped Pool' prošlo je gotovo osam godina, što je najdulja stanka između njihovih izdanja. I nije to bilo remek-djelo kakva u svojoj diskografiji imaju barem tri, nego tek sjajno izdanje za kakvo bi obični smrtnici prodali dušu vragu, samo da ga mogu potpisati. Premda nisu objavili raspad benda, u ovom se trenutku valja zapitati je li Radioheadu došao kraj. Čak i da jest, preživjet ćemo, imamo The Smile, projekt kreativne osovine Yorke-Greenwood pojačane virtuozom Tomom Skinnerom na bubnjevima i producentom Samom Petts-Daviesom. U petak su nas nagradili novim albumom, što je prvorazredni događaj za svijet glazbe.

Prvi nagovještaji novog-starog smjera spomenutih sredovječnih glazbenika dogodili su se još u lipnju kad je objavljen najavni singl s tada nadolazećeg albuma 'Bending Hectic', vrhunac albuma i vjerojatno najbolja Yorkeova pjesma još od 'Identikit' ili 'True Love Waits'. U epskih se osam minuta trajanja polako gradi napetost dok zamišljamo ostarjelog bogataša nalik Tomislavu Horvatinčiću kako u vintage kabrioletu juri apeninskim serpentinama i kontemplira samoubojstvo skretanjem u provaliju. Naslovna i prva po redoslijedu među pjesmama na albumu 'Wall Of Eyes' objavljena je u studenome te popraćena uznemirujućim spotom u režiji genijalnog Paula Thomasa Andersona, starog suradnika Yorkea i Greenwooda, a zasad posljednji singl bio je 'Friend Of A Friend', pjesma s dominantnim klavirom koju su neki kritičari usporedili s 'A Day in the Life', ponajljepšom skladbom The Beatlesa. Budući da su obje pjesme, kao i pripadajući im albumi, snimljeni u čuvenom studiju Abbey Road, 'Friend Of A Friend' se može čitati i kao posveta legendarnoj liverpulskoj četvorci.

U 45 minuta raspoređenih na osam pjesama 'Wall Of Eyes' je još jedan argument za format albuma u dekoncentriranoj eri streaminga i bjesomučnog štancanja singlova. Smireniji od svog prethodnika 'A Light for Attracting Attention' iz 2022. godine, 'Wall Of Eyes' nije izdanje koje će osvojiti na prvu loptu, ali ćete ga već nakon pet slušanja zavoljeti, pod uvjetom da imate srca. Premda nema pjesama u kojima potpuno otpuštaju kočnice poput 'You Will Never Work in Television Again' i 'We Don't Know What Tomorrow Brings', postoji 'kontrolirani rizik' u 'Read The Room' i 'Under Our Pillows', najživljim stvarima na albumu.

Nažalost se ne radi o remek-djelu, no djelo po svemu pripada u najboljih 10 dugosvirajućih radova nastalih u galaksiji koja se vrti oko Radioheada, a svakako je bolje od prethodne Yorkeove supergrupe Atoms for Peace. Ovaj pristup odgovara poznatoj Greewoodovoj izjavi za NME, kada je rekao da bi radije objavljivao materijal koji će biti nešto slabiji, odnosno na 90 posto kvalitete Radioheada, ali u dvostruko kraćim razmacima. Također se doima da je 'Wall Of Eyes' najviše nalik filmskoj glazbi kakvu je Greenwood usavršio radeći uglavnom za spomenutog Andersona.

Upravo će u prostoru uobičajenom za filmske projekcije The Smile nastupiti 15. lipnja i kod nas. Naravno, radi se o čarobnoj pulskoj Areni, zasigurno najboljem koncertnom prostoru u regiji, neusporedivo prikladnijem od grozne zagrebačke Hale gdje je bend nastupio u svibnju 2022. godine, otvorivši ovdje svoju svjetsku turneju. Ponesite maramice, vidimo se!