Anakroni popisi lektire za osnovne i srednje škole, žalopojke da mladi ne čitaju i da ih je teško motivirati na čitanje, nerazvijena kultura čitanja - to su tek neki od prigovora koje godinama slušamo od profesora u školama, roditelja, djece. Prijedlog Nacionalnog kurikuluma za predmet Hrvatski jezik donosi velik zaokret u poučavanju književnosti, a počinje od toga da je lektirni popis potpuno otvoren, da su dodana vrhunska djela domaće i strane suvremene književnosti, da su odabrana djela koja učenici mogu samostalno cjelovito čitati, a s popisa su skinuti zahtjevniji naslovi svjetske i nacionalne književnosti, poput Biblije, Homerovih epova, 'Don Quijotea', 'Judite', 'Ribanja i ribarskoga prigovaranja' ili 'Robinje'. Djela za koja su stručnjaci koji su radili prijedlog procijenili da ih djeca ne mogu samostalno savladati.

Ukratko, dokinut je nacionalni kanon, program je usmjeren na učenike, a učiteljima je dana autonomija pri izboru naslova koje će raditi.

Primjerice, na popis djela dodana je nobelovka Alice Munro, Amos Oz, Orhan Pamuk, Marina Cvetajeva, Margaret Atwood, J. K. Rowling, Carlos Ruiz Zafon. Od domaćih autora ponajbolji romani suvremene književnosti: poput romana 'Adio kauboju' Olje Savičević Ivančević, 'Črna mati zemla' Kristiana Novaka, 'Osmi povjerenik' Renata Baretića, dva romana Dubravke Ugrešić ('Forsiranje romana reke' i 'Štefica Cvek u raljama života'), 'Mramorna koža' Slavenke Drakulić, Tomićev 'Što je muškarac bez brkova', poezija Arsena Dedića, Danijela Dragojevića, 'Ježeva kućica' Branka Ćopića... Ljubitelji književnosti teško će izboru pronaći ozbiljnije prigovore.

Premda je prijedlog Kurikuluma tek pred javnom raspravom, a voditelj Boris Jokić napominje da se očekuju reakcije, pitali smo profesore hrvatskog jezika i književnosti, one koji neposredno rade s djecom, što o njemu misle i kako vide mogućnosti njegove provedbe u praksi.

U zabočkog Gimnaziji Antuna Gustava Matoša više od dvadeset godina hrvatski jezik i književnost predaje profesorica Dinka Tomašković Presečki. Raduju je promjene i sviđa joj se izbor novih tekstova, a otvorenost popisa opisuje pojmovima slobode i odgovornosti.

'Još nisam proučila kako se misli napraviti izbor naslova po generacijama s obzirom na recepcijske sposobnosti određenog uzrasta i zadane ishode. Bilo bi dobro da predlagatelji i stručnjaci ipak predlože naslove po godini obrazovanja jer su tako i podijelili sadržaje i ishode', rekla je Tomašković Presečki za tportal. Zapitala se i kako će, s obzirom na neobavezujući popis, izgledati vanjsko vrednovanje i matura. 'Svakako se neće smjeti ispitivati sadržaji djela s obzirom na izbornost', kaže.

'Praktično gledano, od novih naslova dodanih na popis mnogo toga sam čitala za sebe, a to je različito od čitanja za nastavu s učenicima. Korisno bi bilo da za konkretna djela postoje teme koje se rade preko tih djela i očekivani ishodi', kaže i upozorava na još jedan moguć problem koji treba imati u vidu, a to je da Kurikularna reforma znači i promjenu metodike nastave.

Manje je sklona otvorenom lektirnom izboru profesorica i aktualna ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu te bivša ministrica prosvjete i športa Ljilja Vokić. Podržava nositelja Kurikularne reforme Borisa Jokića, kaže da mu i pomaže u nekim dijelovima, no smatra da su hrvatski jezik i književnost, kao i nastava povijesti, temelj kulture 'i tu nema slobode'.

'Moraju biti propisane osnovne stvari, koje mora znati i u strukovnim školama i u gimnaziji. Mora postojati jezgra jedinstvena za sve i ne može se dati na volju izbor između Slavenke Drakulić i 'Ilijade'. Ništa nije počelo s današnjim vremenom. Počelo je od 'Ilijade' i 'Eneide', kako u nastavi hrvatskog i književnosti, tako i u povijesti', rekla je za tportal u telefonskom razgovoru.

Mi ćemo obraditi barok Ivana Gundulića i na stihovima 'o, lijepa, o draga, o slatka slobodo' pokazati što je barok i primjer kićenosti stila te po principu korelacije reći koja su obilježja baroka i u drugim umjetnostima. Nećemo to spustiti na razinu nekakve slobode izbora', kaže nam Vokić i dodaje da je kao i dosad, dobar primjer da su tri sata temeljnih propisanih stvari, a jedan neka je izbor.

'Jako sam voljela Mešu Selimovića i možda sam nauštrb nekog drugog autora njega radila više i detaljnije. Tako je svaki profesor odabrao nekog autora kojeg više voli. Ne mogu djeca birati, to bi bila anarhija i mora postojati okvir kojem je prilagođeno i vrednovanje. Ne možemo se mi u Hrvatskoj uspoređivati s Australijom i Novim Zelandom i uzimati ih za primjer. Oni su doseljenici i nemaju povijest koju imamo mi kao narod, koju ima Europa. Ne može se iz lektire izbaciti 'Juditu' Marka Marulića, on je otac hrvatske književnosti. To ni u ludilu ne može biti eliminirano. Kao ni Marin Držić. Pa on je pisao drame prije nego što se Shakespeare rodio', rekla je Ljilja Vokić.

Treće viđenje lektire u Nacionalnom kurikulumu Hrvatskog jezika dala nam je Maša Rimac Jurinović, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi Mladost u Novom Zagrebu. U praksi se susrela s mnogo djeca koja mnogo i čitaju te joj dolaze s knjigama koje nisu bile na popisu lektire.

'U toj dobi najvažnije je odgojiti čitače i dati im izbor da čitaju što im se sviđa. Sve drugo mogu nadoknaditi kasnije. Ako već u prvim godinama školovanja na 'Velom Joži', što mi je primjer iz prakse, zaključe da im je to dosadno i da ne razumiju, neće dalje čitati', kazala je Maša Rimac Jurinović. Objašnjava da joj je cilj izborom djela koja će dati svojim učenicima dirnuti ih nekom pričom ili temom. 'Jako je teško u jednoj školi za dva paralelna razreda 'pogoditi' isti popis knjiga jer djeca različito reagiraju. Još je teže zamisliti cjeloviti popis za Hrvatsku', kaže i potvrđuje da su promjene u lektiri potrebne i da ih podržava.

'Svakako pozdravljam promjenu jer nam treba, a mogućnost izbora je odlična. Koje će biti posljedice, tek će se pokazati, no sigurna sam da ljudi koji ozbiljno shvaćaju svoj posao neće imati problema, a ljudi kojima se ne da i neće, imat će dobar izgovor', zaključuje Rimac Jurinović.