U projektu sudjeluju i umjetnice i umjetnici Hrvoslava Brkušić, Vida Guzmić, Neža Knez, Hrvoje Nikšić, Billie Grace Hewitt Pavlica, 3D materijale izrađuje Josip Knežević, a kustosica je Ivana Meštrov, stoji u najavi.

Projekt 'Vremeplovke' nastavlja se na dosadašnje višegodišnje suradničke projekte Nicole Hewitt kao što se Ova žena zove Jasna i Žene manje spekulacije. Na sječištu eksperimentalnog filma, videa, prostornih instalacija, performansa i teksta, oni promišljaju o posredovanju sjećanja, povijesti, specifičnih narativa kroz tehnologije reprezentacije i dokumentacije. U Tomašićevoj 12 predstavlja se prvi dio nove trilogije, a ima kao okosnicu znanstveno-fantastične žanrove na teritoriju Istočne Europe sagledane kroz feminističku perspektivu.

Sam umjetnički rad prikazuje putovanje na filmske lokacije Stalkera redatelja Andreja Tarkovskog i oživljene situacije iz romana braće Strugatsky, Piknik kraj ceste po kojoj je Stalker snimljen. Tijekom puta, kroz pripreme i snimanje poludokumentarnog filma, autorski tim se dijelom nadovezao i na filmske postupke samog Tarkovskog.

Izložbeni prostor Vremeplovki u Tomašićevoj 12 podijeljen je u dva dijela: muzej i zonu , postajući poprištem mnogostrukih slika i naracija. Prostor zaboravljenog muzeja predio je suživot raznih materijala - od crteža i fotografija zatečenih pejzaža i situacija prikupljenih na originalnim lokacijama na Baltiku za istraživačko putovanje autorice i njezinih suradnika do duhovitih skulpturalnih formi bista, spomenika i gozbe uz cestu. Prostor zone svojevrsni je multimedijalni laboratorij, gdje dominiraju ostaci ljudske prisutnosti, raznoliki artefakti, ali i odbačeni predmeti naše civilizacije. U njemu je jedna od glavnih niti voditeljica djevojčica, koja preuzima razna obličja, au svojoj srži referenca je na zagonetni lik Stalkerove kćeri.

Širi okviri promišljanja čitavog rada mogu se smjestiti u značajna polja obilježena postsovjetskim, postkomunističkim, hladnoratovskim sablastima, transformacijama okoliša i eko sustava, mogućnostima drugoga i tijela u susretu s konstruiranim prostorom, pejzažem i tehnologijom. Umjetnica Nicole Hewitt to sažima u rečenici koja može biti i moto izložbe 'Ona kaže, ono čemu sam svjedočila, nestaje kao glina…'

Ova izložba dio je projekta Tko je Elsa fluid, to se zna, izložba u sekvencama. Riječ je o izložbenom konceptu u sekvencama osmišljenom za Jurišićevu 1A, galeriju u kojoj bi se trebao koristiti Umjetnički paviljon. No kako se radi o prostoru kojem također slijedi obnova, koji je u nastajanju ili nestajanju, za sada je samo zamišljena. Kustosice projekta Tko je Elsa Fluid, to se znaju Irena Bekić i Ivana Meštrov . Njihovo nastojanje je uspostaviti koordinate novih vizija za prostor i institucionalne umjetničke prakse kroz alate umjetničke produkcije, filozofije i kritičke teorije. U fokusu su senzorni, afektivni podaci, registri emocija, gradnja novog znanja, razbijanje monolitnih kolektivnih predodžbi kao mogući alati za razumijevanje svijeta.

Studio u Tomašićevoj 12 otvoren je za posjetitelje utorkom, četvrtkom i petkom od 17 do 20 sati, a subotom od 11 do 14 sati.