Kako ističu iz OceanMora, Popovićev novi roman "Kako sam brojio ružičaste robote", prožet autobiografskim činjenicama i fikcijom, mikroesejističkim razmišljanjima i poetskim snatrenjima, prati šezdesetogodišnjaka koji nakon obiteljskog i profesionalnog sloma i teške bolesti bespoštedno preispituje svoj dotadašnji život.

Počinje shvaćati da nije razumijevao ni sebe ni druge, da zapravo nije znao tko je i što želi, shvaća da je njegova skala vrijednosti bila izokrenuta, da su mu važne i vrijedne bile nevažne i bezvrijedne stvari, da se pasivno prepuštao društvenim običajima i modelima ne dovodeći ih ni u jednom trenutku u pitanje. A treba li se u njegovim godinama čovjek pripremati samo za umiranje ili možda postoji i neki novi početak, neki novi život?

"Kad sam tog jutra otvorio oči, ugledao sam bljeskajuće monitore, kabele, šipke, konzole, zastore, cijevi. Užasnuo sam se. To je bio prvi osjećaj. Nisam znao tko sam, što sam, gdje sam ni o čemu se tu radi. Nisam se sjećao kad sam legao spavati ni što sam radio prije toga, ničega se nisam sjećao, nije postojalo prije, nikakva prošlost. Postojalo je buđenje, a poslije toga samo užas i zimica. Plutao sam u ledenoj sivoj juhi i drhtao, iz mene je kuljala mučnina", piše Popović u knjizi.

Edo Popović (1957.) studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je romane "Poglavnikov pudl" (2016.); "Mjesečev meridijan" (2015.); "Lomljenje vjetra" (2011.); "Oči" (2007.); "Igrači" (2006.); "Izlaz Zagreb jug" (2003.); publicističke naslove "Zapisi iz Stranice Gornje" (2019., s Ljiljanom Đorđević), "Čovjek i planina – kratki uvod u sjeverni Velebit" (2018., u suradnji s Antom Vukušićem); "U Velebitu" (2013.); "Priručnik za hodače" (2009.); "Kameni pas" (2001.) te zbirke priča "Ponoćni boogie i druge priče" (1987.); "Tetovirane priče" (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom); "San žutih zmija" (2000.). Od 2018. živi u Stranici Gornjoj.

U nakladi OceanMora izašao je i novi roman nagrađivanog austrijskog scenarista, glumca i romanopisca Roberta Seethalera "Posljednji stavak", romansirana priča o životu skladatelja Gustava Mahlera.

Robert Seethaler (1966.) završio je dramsku školu u Beču i dugi je niz godina radio na televiziji i u kazalištu. Njegovi romani "Trafikant" (2012.), "Čitav jedan život" (2014.) i "Polje" (2018.) postigli su velik uspjeh kod publike i kritike. Roman "Posljednji stavak" kritika je ocijenila kao maestralan komad o glazbeniku Gustavu Mahleru, jezično i ambijentalno savršeno komponiranu studiju o ljepoti umjetnosti i prolaznosti života.

Gustav Mahler sjedi na palubi broda ploveći iz New Yorka u Europu. Najveći je glazbenik toga doba, cijeli ga svijet slavi, ali on sada osjeća još samo svoje bolno i umorno tijelo.

Na valovima oceana, uronjeni u glazbu koja kao da odjekuje svakom stranicom, poniremo u Mahlerova sjećanja na njegovih posljednjih nekoliko godina, na ljeta u planinama, na tragičnu smrt kćeri Marije, susret s Freudom, pratimo njegove misli o glazbi, o ljubavi prema drugoj kćeri Ani i prema Almi, ženi njegova života koju je odavno izgubio i koja ne sluti da je ovo njegovo oproštajno putovanje.

"Posljednji stavak" dirljiv je portret iznimna umjetnika u sutonu života koji, suočavajući se s prošlošću, sabire sve one trenutke što su ga nadahnjivali za djela uzvišene ljepote kojoj je oduvijek težio, ističu iz OceanMora. 

Prijevod s njemačkoga potpisuje Željka Gorički.