"Vi vjerujete da civilizacija i svijet koračaju naprijed, dok civilizacija i svijet stvarno koračaju unatrag", piše Cortes i dodaje kako svijet golemim koracima korača ususret ustrojavanju jedne nečuvene i razorne despocije, kakvu ljudi još nisu doživjeli.

Po zakonu povijesti, smatra kako postoje samo dva moguća djelovanja - unutrašnje i vanjsko, odnosno religiozno i političko.  "Njihova priroda sa sobom nosi da uspon termometra religioznoga djelovanja pušta da se politički termometar snizi i obratno", napominje i dodaje kako snižavanje termometra religije dopušta da se uzdigne politički termometar odnosno političko djelovanje.  Ocjenjuje kako je to zakon čovječanstva i zakon povijesti.  Smatra kako su svi putovi pripravljeni za opću katastrofu jer više nema ni materijalnih ni moralnih pareka. Na materijalnoj razini razvoj tehnike omogućio je ukidanje granica i udaljenosti, napominje i dodaje kako više ne postoji ni moralni otpor jer je izbrisano domoljublje i svatko ima svoje mišljenje.  Po Cortesovu mišljenju katastrofa se dade izbjeći samo ako bi se u društvima provela iscjeljujuća religiozna obnova, koja je moguća, ali ne i vjerojatna.  

Knjiga "Otpadništvo Zapada" (128 str.) sastavljena je od tri autorova eseja - Govor o diktaturi, Govor o općem stanju Europe i Glavne zablude sadašnjosti prema izvoru i uzrocima.  Pogovor knjizi napisao je njemački mislilac Paul Viator, koji smatra kako Cortesovo djelo treba gledati kao baštinu koja obvezuje da se teologija pojmi kao živa znanost.

 "Zadaća jedne katoličke filozofije društva jest da otkrije unutrašnje međuovisnosti, da razotkrije sustav hereza iz teorije sve do praktične politike, prikaže nužnost njezina razvitka, da krizu Zapada dokaže kao posljedicu jednoga iskonskog otpada od istine", piše Viator i dodaje kako je Cortes toj filozofiji društva utirao putove.  

Knjigu je na hrvatski jezik preveo Emil Čić, koji je i autor predgovora.  

O autoru:

Juan Donoso Cortes (1809.—1853.) bio je političar, diplomat, teolog i politički teoretičar. Ideje su mu imale veliki utjecaj u sferama politike i religije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Bio je filozofski sljedbenik Josepha de Maistrea. Donosov doprinos modernoj političkoj filozofiji i teologiji ne može se zanemariti ako želimo imati potpunije razumijevanje ideja i djelovanja koji su oblikovali Europu i Rimsku Crkvu u posljednjim stoljećima. Djelo o teoriji diktature smatra se najvažnijim doprinosom modernoj političkoj misli.

Knjigu španjolskoga književnika i filozofa Juana Donosa Cortesa "Otpadništvo Zapada", u kojoj političke događaje raščlanjuje kroz prizmu filozofije povijesti, objavila je splitska naklada Bošković.

 "Vi vjerujete da civilizacija i svijet koračaju naprijed, dok civilizacija i svijet stvarno koračaju unatrag", piše Cortes i dodaje kako svijet golemim koracima korača ususret ustrojavanju jedne nečuvene i razorne despocije, kakvu ljudi još nisu doživjeli.
 Po zakonu povijesti, smatra kako postoje samo dva moguća djelovanja - unutrašnje i vanjsko, odnosno religiozno i političko.
 "Njihova priroda sa sobom nosi da uspon termometra religioznoga djelovanja pušta da se politički termometar snizi i obratno", napominje i dodaje kako snižavanje termometra religije dopušta da se uzdigne politički termometar odnosno političko djelovanje.
 Ocjenjuje kako je to zakon čovječanstva i zakon povijesti.
 Smatra kako su svi putovi pripravljeni za opću katastrofu jer više nema ni materijalnih ni moralnih pareka. Na materijalnoj razini razvoj tehnike omogućio je ukidanje granica i udaljenosti, napominje i dodaje kako više ne postoji ni moralni otpor jer je izbrisano domočljublje i svatko ima svoje mišljenje.
 Po Cortesovu mišljenju katastrofa se dade izbjeći samo ako bi se u društvima provela iscjeljujuća religiozna obnova, koja je moguća, ali ne i vjerojatna.
 Knjiga "Otpadništvo Zapada" (128 str.) sastavljena je od tri autorova eseja - Govor o diktaturi, Govor o općem stanju Europe i Glavne zablude sadašnjosti prema izvoru i uzrocima.
 Pogovor knjizi napisao je njemački mislilac Paul Viator, koji smatra kako Cortesovo djelo treba gledati kao baštinu koja obvezuje da se teologija pojmi  kao živa znanost za razlikovanje duhova te u nevoljui stavi u središte borbi i nadanja kako bi iznova zasjalo svjetlo njezine istine.
 Ocjenjuje kako njezinu opću usmjerenost majmunski oponaša lažna univerzalnost jedne "civitas terrena", koja se u konačnici pokazuje kao totalitet terora i kao uzurpacija nelegalne moći.
 "Zadaća jedne katoličke filozofije društva jest da otkrije unutrašnje međuovisnosti, da razotkrije sustav hereza iz teorije sve do praktične politike, prikaže nužnost njezina razvitka, da krizu Zapada dokaže kao posljedicu jednoga iskonskog otpada od istine", piše Viator i dodaje kako je Cortes toj filozofiji društva utirao putove.
 Knjigu je na hrvatski jezik preveo Emil Čić, koji i autor predgovora.
 Juan Donoso Cortes (1809.—1853.) bio je političar, diplomat, teolog i politički teoretičar. Ideje su mu imale veliki utjecaj u sferama politike i religije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Bio je filozofski sljedbenik Josepha de Maistrea. Donosov doprinos modernoj političkoj filozofiji i teologiji ne može se zanemariti ako želimo imati potpunije razumijevanje ideja i djelovanja koji su oblikovali Europu i Rimsku Crkvu u posljednjim stoljećima. Djelo o teoriji diktature smatra se najvažnijim doprinosom modernoj političkoj misli.