U finale Književne nagrade Fric plasiralo se ovih šest naslova: 'Peleov priručnik' Dragana Juraka, 'Mirovanje' Dunje Matić, 'Gracija od čempresa' Želimira Periša, 'Brod za Issu' Roberta Perišića, 'Ljeta s Marijom' Olje Savičević Ivančević i roman 'Sama' Ivane Šojat.

Finaliste je odabrao žiri predvođen predsjednicom, teatrologinjom Natašom Govedić, a u kojem su još bili molekularna biologinja Dragomira Majhen, dramaturginja Dubravka Vrgoč, kritičar i teoretičar književnosti Tomislav Brlek, teolog Dalibor Milas, odvjetnik Čedo Prodanović i povjesničar Hrvoje Klasić. Nagradu su utemeljili 24sata i tjednik Express, a dodijelit će se sedmi put pod pokroviteljstvom Barcaffea.

Za nagradu, koja će 15. prosinca biti dodijeljena u Hrvatskom državnom arhivu sedmi put u nizu, konkuriraju sve knjige fikcijske proze napisane na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, ali premijerno objavljene u Hrvatskoj u razdoblju 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023. godine. Jedan autor/ica osvojit će nagradu koja donosi mobilnu skulpturu i 10 tisuća eura. Do sada su dobitnici nagrade Fric bili, redom: za sezonu 2016/17 Damir Karakaš za roman 'Sjećanje šume', 2017/18 Jurica Pavičić za roman 'Crvena voda', 2018/19 Darko Cvijetić za roman 'Schindlerov lift', 2019/20 Marko Gregur za roman 'Vošicki', 2020/21 Damir Uzunović za roman 'Ja sam' i 2021/22 Miljenko Jergović za zbirku priča 'Trojica za Kartal'.

U nastavku donosimo obrazloženja žirija o izboru šestoro finalista:

Jurak, Dragan: 'Peleov priručnik' (V.B.Z.)

Jurakova proza poigrava se funkcijom 'sveznajućeg detektiva' iz noir-tradicije i njegovim pogledom na dokumente jedne ljubavne izvanbračne afere, čije komadiće postaje jednako teško sastaviti, kao i dokučiti filozofiju 'zametenog traga' u koji se ljubavnici nastoje sakriti. Kako veli pisac: 'Granica između stvarnosti i nepostojanja briše se. Postaje neodređena. Prošlost se poništava. Budućnost se ne očekuje. Ljubavnici odlaze u svoj svijet. To je podmorski svijet, svijet prigušenih zvukova.' Poezija, esejistika i 'kriminalistika' spajaju se u roman koji želi govoriti o ljubavi kao nemogućoj, zabranjenoj i osujećenoj, ali ipak revolucioniranoj u svom varljivo nevelikom opsegu.

Matić, Dunja: Mirovanje (V.B.Z.)

Sve od dnevničkih zapisa Virginije Woolf posvećenih bolesti, preko Susan Sontag do Sarah Ramey, tema 'pisanja protiv dijagnoze', ali i pod teretom dijagonze, postaje način narativnog uspostavljanja unutarnjih uporišta, gotovo šamanskog 'prijepisa' svoje biografije u novi kontekst, koji spisateljica Katy Wimhurst naziva 'strategija Perzeja': užas je moguće pogledati samo u blagom odsjaju, na površini štita slavnog grčkog junaka. Nikako ne izravno. Dunja Matić to ovako formulira u svom romanu: 'Umjesto raspravama, riječi služe smiraju. Sastaju se u tišini, na bjelini, dodirom tipke. Malo ih je i sve su mekane.' I zbilja, svijet ozdravljanja i partnerske podrške uspostavlja se milimetar po milimetar, polako poražavajući svoju Meduzu.

Periš, Želimir: 'Gracija od čempresa' (Oceanmore)

Perišev stil, bogat ironičnom preradom bajke i narodne predaje, makabrističkim pjesničkim slikama, fabriciranim narodnim legendama i srčanom agitacijom za ženska prava, pokazuje da rod autora ne odlučuje o feminizmu teksta. Jer 'Gracija od čempresa' je rugalica patrijarhatu i crkvi, začinjena ismijavanjem svega onoga što se u konzervativnim sredinama smatra svetinjom: primitivnosti, poslušnosti, pristojnosti i poniznosti (4P). Iako kreće od davnih progona žena i njihova nekažnjena ubijanja, tekst se polako kreće povijesnim horizontima sve dok ne uspostavi 'ženski grad' ili utvrdu u kojoj žene nemaju gospodara. I nije toliko važno može li takav grad opstati, nego može li se makar i zamisliti, pa onda i pretvoriti u spekulativni eksperiment.

Perišić, Robert: 'Brod za Issu' (Sandorf)

Ispričan iz perspektive dječaka, mačke i magarca, ovaj roman o grčkoj kolonizaciji jadranske obale i otoka Visa radikalno kritizira vrijednosti kapitala i kapitalizma. Na cijeni je briga za slobodarstvo robova, kako onih ljudskih, tako i onih životinjskih. Već i sama činjenica da tekst pripovijeda Vjetropir ili lako pokretljiv element zraka dosta govori o 'dedramatizaciji' povijesnih kronika i pokušaju da se ispripovijeda etnografija čuvanja ljudskog i životinjskog nemirnog, istraživačkog duha i osobnog dostojanstva, a ne povijest vladarskih obijesti. Duboki, transvrsni humanizam ovog teksta uspostavlja novi žanr animalne historigrafske metafikcije. Pri tom je povijesna dokumentacija naseljavanja Jadrana jednako važna u tekstu, kao što je to fokus na mudrost životinja.

Savičević Ivančević, Olja: 'Ljeta s Marijom' (Fraktura)

Izabravši ime 'Marija' kao obrazac čitave naše kulture, ali i ženske loze jedne obitelji, Savičević Ivančević pripovijeda o sto godina koje povezuju Marjetu, Meri, Mašu, Marijolu i Maru. Blisko 'Životu djevojčica i žena' Alice Munro, autorica nastoji uspostaviti prijelomne trenutke ženske samosvijesti: izdržati trudnoću izvan braka, dobiti bitku s gladi i siromaštvom, ne odustati od školovanja i karijere, izdržati nekonvencionalnog svog glasa. Bake, majke, kćeri i unuke ovdje su suprotstavljene 'marijanskoj' tradiciji europskog kršćanskog samoodricanja, odnosno prikazane kao duga linija polaganog uspostavljanja i jačanja 'marijanskog' feminizma.

Šojat, Ivana: 'Sama' (Naklada Ljevak)

Iako je formalno riječ o romanu koji prati unutarnje razloge raspada dvaju brakova, zapravo je riječ o tekstu koji propituje političku dimenziju parezije (konfrontacijske istine) te općenito potrebe radikalne iskrenosti u odnosima. Heroina teksta s naporom ljušti slojeve i slojeve socijalnog licemjerja kako bi uspostavila kriterije iskrenosti - najprije sa sobom, zatim sa svojom majkom i u konačnici sa suprugom od kojeg se razvodi. Svaka etapa istinoljublja je osnažuje i potvrđuje da je 'samotnost” mnogo više povezana s lažima, nego s bespoštednom istinom u odnosima.