Peteročlani žiri književne nagrade tportala koji čine Ivica Buljan (predsjednik žirija), publicistica i književna kritičarka Katarina Luketić, spisateljica i kritičarka Jadranka Pintarić, prevoditeljica Ursula Burger te književnik Miroslav Mićanović obrazložio je svoju odluku da 11. književnu nagradu tportala za najbolji hrvatski roman dobiva Dubravka Ugrešić za 'Lisicu' u izdanju Frakture. Njihov tekst pročitajte u nastavku
Ruski pisac Jevgenij Zamjatin jednom je rekao da pravu književnost 'stvaraju luđaci, pustinjaci, heretici, sanjari, buntovnici i skeptici, a ne plaćeni i dobronamjerni činovnici'. Toj se slavnoj rečenici i pitanjima o pozicioniranju pisca u društvu, te smislu književnosti koju ona implicira, Dubravka Ugrešić stalno vraća u svojim knjigama. 'Lisica' je roman sagrađen kao meander od šest poglavlja, napisan kao osobna fikcija koja se značenjski i poetički vezuje uz prethodne romane, pa je 'Babi Jagi' bliska po igri s mitovima i bajkama te duhovitim pasažima o ženama i 'ženskom mjestu' u književnosti, dok s 'Forsiranjem romana reke' dijeli opise književničko-akademskog miljea i odmjeravanja snaga.
'Lisica' je roman o književnosti i piscima, pripovijedanju, autorskim travestijama i specifičnim, sasvim literarnim izdajama, zavođenjima, krađama i kreacijama.
No, 'Lisica' je i mnogo više od romana o stvaralačkim mukama i smislu umjetnosti; u njoj se na različite načine reflektiraju mnoge suvremene aporije i fenomeni vidljivi na širokom društvenom polju. S mnogo oslobađajuće ironije i humora razotkriva se današnji svijet amaterizma, relativizacije mnogih vrijednosti i dominacije logike profita. Razotkriva se također svijet ovdašnjih provincija, predvidljivih odnosa i zadanih konvencija ponašanja, pri čemu autorica fikcionalizira i vlastito iskustvo emigracije.
Istovremeno, 'Lisica' je i roman-igra u kojemu se vješto žonglira brojnim kulturološkim znakovima, simbolima, mitovima i referencama iz različitog književnog naslijeđa. Od japanskih svetišta do sela Kuruzovac, od Borisa Pilnjaka do otužnog konferencijskog književnog turizma, od Nabokova do kulture narcizma i selfizma, Dubravka Ugrešić uspijeva u jednom tekstu i jednom književnom svijetu suvereno obuhvatiti kompleksnost današnje stvarnosti.
Lisica je tako izvedbom i poetikom potpuno suvremen roman koji obnavlja neke 'starinske' vrijednosti: ponajprije vjeru u moć umjetnosti i moć 'heretika i sanjara' koji – iako stoje na marginama društva – tu umjetnost stvaraju. Ironičan, opor i nježan, prepun referenci koje navode na nove književne potrage, roman koji oplemenjuje svoga čitatelja,
'Lisica' je remek djelo najveće hrvatske majstorice pripovijedanja.