Ideja zbornika 'Hrana: od gladi do prejedanja' zasnovana je na spoznaji da su glad, jelo, nedostatak, suvišak, izobilje važne pojave svakodnevnog života i suvremene popularne kulture koje su ušle u književnost koja se opet na različite načine odnosi prema tim pojavama.

Moglo bi se reći da teme gladi, izobilja i prejedanja prožimaju književnost 20. i početka 21. stoljeća. Zbornik propituje odnos prema konkretnom problemu u ruskoj književnosti i kulturi te prema drugim kulturama u našoj suvremenosti, uvažavajući to da dani problem zauzima važno mjesto u istraživanju drugih znanosti kao što su antropologija, sociologija, povijest i psihologija.

Zbornik se bavi problemima hrane, kao važnog biološkog elementa te njegove manifestacije u ruskoj književnosti, likovnoj umjetnosti, popularnoj kulturi i lingvistici, a podijeljen je na pet poglavlja.

U prvom je poglavlju riječ o gladi i gladovanju u crkvenoj literaturi i u književnosti ('Umjetnici gladovanja', A. Hansen-Löve; 'Gogoljeva glad', R. Grübel). Drugo poglavlje posvećeno je avangardnom promišljanju gladi, a u trećem poglavlju riječ je o postmodernističkoj gladi i sitosti, kada direktna hrana postaje metaforičkom i pretvara se u riječi, misli ili čak odlazi u virtualni svijet. Četvrto je poglavlje rezervirano za vizualne umjetnosti te u prikazivačkoj kulturi, dok posljednje, peto poglavlje, obrađuje leksičku i frazeološku analizu hrane, bilo da je riječ o semantičkom polju 'hrana' ili se hrana pojavljuje u različitim frazemima.

Knjigu će predstaviti Andrea Zlatar, Jelena Ivanišević, Jasmina Vojvodić i Josip Pandurić.

Temeljni se doprinos zbornika sastoji u mnogostrukom otvaranju teme 'Hrana i književnost / umjetnost' prema svim zamislivim motivskim aspektima. Kao tematski okvir 'glad' i njezina suprotnost 'prejedanje' imaju i religiozne, metafizičke, konkretno kulturnopovijesne i općenito mitološke implikacije. Nijedna tema ne može biti prikladnija da bi se istražili diskursnopovijesno-arhaični aspekti 'tjelesnosti u književnosti i kulturi'. Već i tri bitne sastavnice hrane, njezina predmetna strana s jedne strane, te s njom povezan aspekt radnje s druge strane, koja uvijek znači susret s izvanjskim, inkorporaciju i vraćanje, kružni tijek koji se u svojem temeljnom obliku može shvatiti kao komunikacija, te napokon treća sastavnica koja se već ovdje dade naslutiti, simbolična dimenzija (nešto kao communio), sve to čini temu predodređenom za interdisciplinarni diskurs, piše u recenziji Brigitte Obermayr