Na HT-ov i Tportalov natječaj za kratku priču vezanu uz koronu pristiglo je više od 120 priča. Žiri je odabrao tri najbolje, a mi vam osim pobjedničkih priča donosimo i osvrt te obrazloženje predsjednika žirija - Ivana Tomašića
"Natječaj je imao nekoliko propozicija – radovi su tematski morali biti vezani za koronu i posljedice korone na ljudsku psihu, životni stil itd., morali su biti dugi maksimalno 5000 znakova i morali su biti napisani u žanru kratke priče. I dok su prva dva uvjeta uglavnom bez problema ispunjavali, čini se da su autori s trećim uvjetom – žanrom – imali popriličnih problema. Naime, u priči – bila ona kraća ili dulja – obično postoji junak koji savladava neku prepreku, postoji neki problem s kojim se mora nositi ili protivnika kojeg mora savladati. Ta je borba nekako dramaturški i kompozicijski zaokružena pa često postoji uvod, zaplet, rasplet ili obrat itd. Naravno, žanrovska se pravila mogu i iznevjeriti, no da bi se iznevjerila pravila se moraju poznavati.
Velika većina radova koji su pristigli na natječaj u tom smislu nisu priče, nego dnevnički zapisi osobnih dojmova autora. Mislim da je više faktora utjecalo na način na koji ljudi pišu. Osnovni je, kao i uvijek, taj da se u Hrvatskoj prilično slabo čita, a tko ne čita ne internalizira načine pripovijedanja, odnosno pisanja priča. Drugi mogući razlog je utjecaj društvenih mreža, prvenstveno Facebooka. U tom je smislu indikativan broj priča koje su napisane u prvom licu. Mnogima od njih nedostaje širi kontekst u kojima bi se čitatelj pobliže upoznao sa svijetom o kojem autor govori, a to je upravo kontekst koji nam je na društvenim mrežama stalno vidljiv. No ono što funkcionira na Facebooku ne funkcionira nužno u pripovijedanju.
Drago mi je naglasiti da je na natječaj pristigao i određen broj vrlo dobrih, pa i odličnih priča. Žiri se odlučio za priče Igora Ivka, Ivana Janče i Đurđice Stuhlreiter. Igor Ivko iz proznih je fragmenata složio priču o mladom paru kojeg korona – ekonomski i emotivno – iz loše situacije stavlja u još goru. Ivan Janč je pisao također o mladom paru na kojeg utječe korona, i to naizmjenično iz perspektive partnera i partnerice, a u priču je ubacio i neočekivan obrat. Đuđica Stuhlreiter je pak pripovijedala iz perspektive starog i bolesnog muškarca u čiju sobu čak ni korona ne želi ući."
