Velike glazbeneobljetnice, poput 200. godišnjice rođenja Franza Liszta koju je glazbeni svijetslavio prošle godine, mogu se shvatiti barem dvojako. S jedne strane, mogu bitisavršenom izlikom za niz prigodnih i isplativih izvedbi, snimki i počasti, kojese mahom zadovoljavaju prigodničarskim motivima, no mogu, jednako tako, iakomnogo rjeđe, biti i prilika za plodonosni susret umjetničkih osobnosti.

Dvostruki album 'Odjeci Lisztove obljetnice' pijanista Gorana Filipeca, snimljen prošle godine u Italiji, svakako bi trebalo promatrati u potonjem smislu. Nakon završetka glazbenog školovanja u Lovranu, mladi pijanist nastavlja naukovanje na nizu međunarodnih ustanova, kao što su konzervatorij Čajkovski u Moskvi, Visoka glazbena škola u Kölnu, Schola Cantorum u Parizu, a posljednjih godina intenzivno koncertrira i nastupa na klavirskim natjecanjima.

Glazbena ostavština Franza Liszta već se godinama nalazi u samom središtu umjetnikovog interesa te se snimanje albuma tijekom kompozitorove obljetnice činilo kao ne samo kao logični, već i kao umjetničko opravdani korak u karijeri mladog pijanista.

Dvostruki album donosi ambiciozni presjek nekih od najvažnijih djela (Lisztove) klavirske literature, kao što su epohalna jednostavačna 'Sonata u h-molu' iznimno bogate i sugestivne naracije te odabrane skladbe iz zbirke 'Godine hodočašća' (Années de pelerinage), koja impuls pronalazi u književnim djelima Schillera, Byrona, Senancoura, Dantea i Petrarce
Gusta i zahtjevna glazbena literatura, s programatskim, vanglazbenim sadržajima i referencijama, istovremeno se upisuje kao jedan od vrhunaca romantičarske estetike te nedvosmislena najava modernih pomaka u istraživanju harmonije i tonaliteta, a na albumu se otkriva se kroz jedan čisti, čvrsti i usmjereni pogled mladog interpreta čije se godište (rođen 1981) i svježina pristupa otkrivaju uglavnom kao aduti.

Tehnička superiornost u susretu s trnovitom Lisztovim kompozicijama kriterij je koji se podrazumijeva, no ona nužno zahtijeva i suverenog glazbenika koji će umjeti iznijeti njen duboki interpretativni nanos.

Bilo da se radi o interpretacijama kod publike omiljenih 'Mađarskih rapsodija', o razigranim i virtuoznim opernim parafrazama na Verdijevog 'Rigoletta' i Bellinijevu 'Normu', bilo pak o neizostavnom 'Mefisto valceru', album čini dragocjeni doprinos domaćoj glazbenoj sceni koja je kroz veliku obljetnicu mađarskog kompozitora dosad uglavnom lagodno i neobavezno prošetala.