Jedna od ključnih ličnosti beat generacije i vodeći pisac postmodernizma William S. Burroughs, postao je više mit nego čovjek, čiji je utjecaj na popularnu kulturu i književnost neupitan
Okultni guru, u droge ogrezli narkoman, literarni genij, distopijski vizionar i nasilni psihopat koji si je odrezao vlastiti prst, upucao si ženu i probao svaku drogu koje se mogao dokopati, Burroughs je najtemeljitije mitologiziran pisac poslijeratnog razdoblja, ocjenjuje kolumnist Guardiana Duncan White
Mit je rođen već na početku, kada je pod pseudonimom William Lee objavio svoju prvu knjigu 'Junkie' (1953.). Njegov prijatelj i agent Allen Ginsberg ustvrdio je tada da će Burroughsov 'pravi' identitet zapanjiti mnoge čitatelje.
Iako je Ginsberg tvrdio da si je Burroughs prst odrezao ne bi li dokazao da ne osjeća bol, prava je istina da si je kliještima za rezanje mesa odrezao vrh malog prsta na lijevoj ruci u pokušaju da privuče pozornost jednog mladića kojim je bio opsjednut. Upravo je o tome i riječ: istina iza mita o Burroughsu rijetko je prozaična, ističe White.
Pisac i slikar, jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih umjetnika 20. stoljeća, Burroughs je rođen prije točno stotinu godina, 5. veljače 1914. u bogatoj obitelji u St. Louisu u državi Missouri. Umro je, uzme li se u obzir svo nasilje kojemu je podvrgavao vlastito tijelo, nakon neočekivano dugog života u dobi od 83 godine u Kanzasu.
Paradoksalno je da je ikonoklast njegova kalibra – umjetnik koji je u svojim djelima brutalno razotkrivao licemjerje američke srednje klase - zapravo živio život koji je počeo i završio usred konzervativne Amerike, napominje urednik online izdanja američkog časopisa Life Ben Cosgrove.
Govorio je o uzusima buržujskoga života, istodobno spremno primajući financijsku pomoć svojih roditelja sve do svoje 50. godine života. Pohađao je Harvard, školovao se u Beču i bio naizgled na putu ostvarivanja relativno običnog života i karijere sve dok nije sredinom 40-tih godina prošloga stoljeća, nakon što je usred Drugog svjetskog rata dobio odbijenicu od američke mornarice, odabrao za sebe sasvim drugačiji put: postao je, naime, ovisnik o heroinu.
U New Yorku je upoznao Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i druge buduće najveće glasove beat generacije. Godine 1951. u Mexico Cityju u pijanom je stanju upucao i ubio svoju suprugu Joan Vollmer. Pobjegavši u SAD osuđen je u odsutnosti na dvije godine uvjetne kazne što ga nije omelo da krene putovati svijetom: London, Pariz, Amazona, Tanger i druga mjesta – sve je to oblikovalo i definiralo ostatak njegova života.
Gdje god je bio, neprekidno je pisao – kratke priče, eseje i nevjerojatne, uznemirujuće, teške romane. 'Junkie' (1953.), 'Goli ručak' (1959.), 'Priznanica koja je eksplodirala' (1962.) i drugi klasici etablirali su ga kao jedinstvenu silu postmodernističkog kulturnog krajobraza.
Napisao je ukupno 18 romana i novela, šest zbirki kratkih priča i četiri zbirke eseja. Objavljeno je i pet knjiga njegovih intervjua i korespondencija, a surađivao je i na projektima i nosačima zvuka brojnih izvođača i glazbenika, te se pojavio čak i na filmu, postavši neka vrsta sive eminencije post-punk polusvijeta.
Andy Warhol, Lou Reed, Patti Smith i Susan Sontag samo su neki od ljudi s kojima je prijateljevao, surađivao je s Dennisom Hopperom, Nickom Caveom i Tomom Waitsom, a njegovo je društvo nedugo prije samoubojstva potražio i Kurt Cobain
Drugi su ga pisci hvalili, mnogi od njih nazivajući ga najistaknutijim književnikom poslijeratnog doba. Kritičari su doduše bili manje impresionirani njegovom revolucionarnom metodom nelinearnog pripovijedanja.
Rođeni buntovnik koji nikada nije mogao prestati proizvoditi umjetnost, avangardni radikal čiji je utjecaj na glazbu, književnost i vizualne umjetnosti ne samo za vrijeme njegova života već i dugo nakon njegove smrti 1997. nemjerljiv, Burroughs je bio i ostao ikona i celebrity. Umro je od srčanog udara 1997., u dobi od 83 godine, čak i svojom dugovječnošću nadmašivši očekivanja.