Na proširenoj listi kandidata za Oscara (Amerikanci je nazivaju shortlist) u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma ove se godine po prvi put našao Pakistan, s filmom Joyland. Prvi je to pakistanski film prikazan u Cannesu, gdje je osvojio Nagradu žirija u sekciji Izvjestan pogled te Queer palmu, a imali smo ga prilike gledati i na ovogodišnjem ZFF-u. Tu je, nakon dugo vremena, i jedan film iz Indije (Lagaan je bio posljednji indijski film u proširenom izboru 2001. godine), a na proširenu listu kandidata probili su se još i filmovi iz Maroka, Kambodže, Irske i Argentine, kao i Netflixov veliki hit, epski antiratni film All Quiet On The Western Front. Čitavu listu odabranih filmova možete provjeriti ovdje.

Tri filma na proširenoj listi kandidata za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma režirale su žene – na listi je Alice Diop s francuskim filmom "Saint Omerom", Marie Kreutzer s austrijskim "Corsageom" i Maryam Touzani s marokanskim filmom "The Blue Caftan". Slavni Meksikanac i oskarovac Alejandro Gonzalez Iñárritu treći je put nominiran u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma, s filmom "Bardo", nakon što je u istoj kategoriji već bio nominiran s filmovima "Biutiful" 2010. godine i "Amores Perros" 2000. godine.

Podsjetimo, debitantski Lerotićev film "Sigurno mjesto" dobio je ranije ove godine nagrade na nizu važnih filmskih festivala, uključujući one u Locarnu i Sarajevu. Ekipa filma, redatelj i scenarist Juraj Lerotić, glumac Goran Marković i producentica Miljenka Čogelja nedavno je promovirala "Sigurno mjesto" turnejom po SAD-u, gdje su održane projekcije u New Yorku i Los Angelesu. Turneja je održana pod pokroviteljstvom HAVC-a, no uloženi napori očito nisu bili dovoljni da se konačno i mi uguramo na shortlistu u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma. Činjenica je da je Lerotićev film zapažen, da je "ugrabio" nagrade na važnim festivalima, da ga kritika unisono hvali i da je oko njegovog izbora ove godine u hrvatskoj filmskoj zajednici konačno postojao načelni konsenzus. Mnogi su na temelju tih rezultata, ali i same estetske vrijednosti Lerotićevog filma, bili uvjereni kako smo odabrali pravog kandidata, a u gradskim se kavanama i kinima šuškalo da ove godine zaista imamo šansu...

Ali nije, kako znamo, završilo tako. Što nam nedostaje? Je li to mnogo veći budžet za promociju filma uoči izlaska proširene liste kandidata, ili je pak riječ o tome da imamo novca, ali nemamo utjecajne lobiste koji će skrenuti pozornost na našeg kandidata? Nedostaju li nam i ozbiljni prodajni agenti? Možda jači američki distributer? O čemu se tu, zapravo, radi? Prolaze li na proširenu listu kandidata za Oscara najbolji filmovi, ili oni koji iza sebe imaju utjecajne lobiste koji će vući članove Akademije za rukav, dovlačiti ih na projekcije i govoriti im dobro o filmu?

O svemu raspravljamo s našim sugovornicima, profesionalcima iz filmske industrije, a od producentice filma "Sigurno mjesto" saznali smo i kako se provela naša filmska ekipa tijekom promotivne kampanje filma u SAD-u, ali i koji su napori bili učinjeni uoči izlaska ovogodišnje shortliste za Oscare.

Ivan-Goran Vitez: Nećemo se plasirati dok situaciju kod kuće ne dovedemo u red

- Mislim da nitko ozbiljan ne može i ne smije biti iznenađen poslovičnim ignoriranjem hrvatskog kandidata od strane AMPAS-a. Hrvatska tom sustavu nije interesantna niti poslovno niti geopolitički i iluzorno je očekivati ikakav uspjeh na tom polju dok prvo kod kuće kinematografiju ne dovedemo u red - govori nam redatelj Ivan-Goran Vitez - koji je 2020. godine također kandidirao (neuspješno) za proširenu listu za Oscara sa svojim satiričnim trilerom "Dopunska nastava" - dodajući kako je jedna stvar oko ovogodišnjeg izbora našeg kandidata sigurna - komisija HDFD-a, ističe Vitez, odabrala je film koji je HAVC definitivno želio da bude odabran. Međutim, tvrdi redatelj, ni to nije bilo dovoljno za plasman na shortlistu.

- I onda je HAVC ulio triput veća sredstva za promociju nego su imali filmovi ranijih godina - riječ je o oko milijun i sto tisuća kuna - navodno su i Hrvati na radu u Americi potegnuli... I opet ništa. Pa možda bismo problem konačno mogli početi tražiti na pravom mjestu, a ne u tome sviđa li se nekome u Hrvatskoj odabrani film ili ne - tvrdi Vitez, pa nastavlja o tome kako je na promociji nacionalne kinematografije potrebno raditi puno više, upornije i dosljednije.

- Proces izbora za internacionalnog Oscara nije nešto na čemu se radi mjesec dana prije objave liste, nego godinama prije. Također, ne škodi da u Americi imate veliku bazu useljenika koji rade na filmu i članovi su Akademije, tako da npr. Meksiko nikad ne mora brinuti za svoje mjesto na shortlisti - govori nam redatelj, pa izdvaja slučajeve butanskih filmova koji su se prethodnih godina "ugurali" na proširenu listu kandidata za internacionalnog Oscara.

- To je najbolji primjer toga da državi treba biti stalo da im kandidat bude uvršten. Naime, Butanci su prije dvije godine poslali film "Jak u učionici", koji je Akademija diskvalificirala, jer nije odabran kroz traženi postupak, nego ga je delegiralo direktno tamošnje ministarstvo kulture. Kad, eto ti lani opet Butana s istim filmom, koji te godine uđe i na shortlistu i bude čak, u sljedećem koraku, nominiran. Da se do kraja razumijemo, to je film kakvi su se u devedesetima snimali u Hrvatskoj, te retorike, tog nivoa baratanja filmskim jezikom. Ali Butancima je očito jako stalo da ih taj film reprezentira i dali su si truda da se to i obistini, uopće ne ulazeći na koji su način to postigli - komentira Vitez, s kojim dalje razgovaramo o budžetu za promociju filma u mjesecima uoči izlaska shortliste za Oscare.

- On mora biti ili neograničen kao, pretpostavit ćemo, butanski ili kinematografija mora zbog nečega biti bitna američkim overlordovima. A kad kažem kinematografija, ne mislim na filmove koji iz nje izlaze nego prvenstveno na proizvodni sustav. Da mi u državi imamo funkcionalan filmski studio, da imamo dovoljno filmskih profesionalaca na svim razinama, Hrvatsku bi neprekidno posjećivale ozbiljne svjetske produkcije, a ne ove C klase kakvima se volimo hvaliti. E, i kad vi na svom terenu imate ozbiljne svjetske igrače, onda se sklapaju i ozbiljne poslovne, a zašto ne i prijateljske veze. I kad dođe trenutak promocije, ona ne znači četiri projekcije s pripadajućim Q&A sesijama, nego kontaktirati konkretne ljude s konkretnim interesom da se Hrvatskoj da malo vjetra u leđa na taj način. Jer im je tu snimati lijepo i efikasno i, što je najvažnije, jeftino. A to je ono što mlitavi HAVC i Ministarstvo kulture i medija već godinama nisu u stanju pokrenuti, a sve se više bojim, niti shvatiti. A očekuju rezultate - oštar je redatelj koji smatra kako su za plasman našeg kandidata na proširenu listu za internacionalne Oscare potrebne strukturalne promjene na domaćem filmskom planu.

Pavo Marinković: Konkurencija je ogromna, a naša kinematografija nije prisutna na međunarodnom tržištu. Bilo bi veliko iznenađenje da smo se plasirali

O temi dalje razgovaramo i s dramskim piscem, scenaristom i redateljem Pavom Marinkovićem, donedavnim umjetničkim ravnateljem Pula Film Festivala.

- Iako mislim da je "Sigurno mjesto" izvrstan film bilo bi veliko iznenađenje da se ugurao na shortlist. Konkurencija je ogromna, danas se u svim dijelovima svijeta rade odlični filmovi. Pogledajte selekcije Cannesa i Venecije, tu su filmovi iz cijelog svijeta o kojima se brinu mnogi utjecajni sales agenti. Mnogi od tih filmova bave se temama koje su američkim glasačima zanimljivije nego jedna intimistička studija suicida iz jugoistočne Europe. Ali, "Sigurno mjesto" nije bio pogrešan odabir. Jednostavno, to je film koji je svoj ugled i renome gradio u europskom arthouse kontekstu, a pritom dolazi iz kinematografije koja nije previše prisutna na međunarodnom tržištu - kaže nam odmah na početku razgovora Marinković, s kojim razgovaramo i ovogodišnjoj proširenoj listi za internacionalnog Oscara. Kako ju je doživio, ima li iznenađenja?

- I oni filmovi koji su iznenadili imali su svoje svjetske premijere na Canneskom festivalu poput kambodžanskog "Povratka u Seul" ili marokanskog "Plavog kaftana". I zašto onda govoriti o iznenađenju? Dakle, za egzotične zemlje odskočna daska je Cannes. Mi naravno nismo egzotični, a nismo bogami ni veliki. Najgora kombinacija. Iznenađenje je što berlinski pobjednik "Alcarras" koji dolazi iz velike španjolske kinematografije nije shortlistan. A mislio sam da će se na listi naći i ukrajinski "Klondike" - kaže nam Marinković, kojega dalje pitamo o tome što je danas potrebno jednom filmu da - u eri hiperprodukcije svakakvih filmova sa svih strana svijeta - bude "seksi" izbor za shortlistu za Oscare?

- Konkurencija je ogromna, danas filmove rade svi. Izuzetno bitna, a zanemarena činjenica jest utjecaj prodajnog agenta. Prodajni agent "Sigurnog mjesta" je vrlo ugledan u kontekstu europske arthouse kinematografije, ali mislim da nije toliko utjecajan poput francuskog "Wild Buncha" ili njemačkog "Match Factoryja" koji je zastupao "Quo Vadis, Aida?" te zaradio nominaciju, a zastupao je i našu "Murinu" koju lani DHFD nije nominiralo - govori nam Pavo Marinković, pa ističe i kako je novim hrvatskim naslovima sve teže pronaći ikakvog sales agenta. I ne samo to.

- Sve je teže ući na A festival i biti primijećen, sve je teže prodati film iz Hrvatske izvan regije tako da je priča o Oscarima možda bespredmetna. Mislim da bi se trebali više baviti nominacijama za Europsku filmsku nagradu nego Oscarima - zaključuje on, a kada ga pitamo koji su to faktori koji se trebaju poklopiti da se hrvatski film jednom možda i zatekne na proširenoj listi za internacionalnog Oscara, Marinković odgovara:

- Nekoliko je tu stvari. Trebamo imati odličan film s temom koja oslikava duh vremena (ne samo naše sredine), zatim svjetsku premijeru na A festivalu, po mogućnosti u Cannesu ili Veneciji, te moćnog sales agenta.

Ivan Maloča: Drugi filmovi ulažu kudikamo veća sredstva i napore

Ni poznati filmski producent Ivan Maloča nije iznenađen činjenicom da se "Sigurno mjesto" nije plasiralo na ovogodišnju shortlistu za Oscare.

- To je, u principu, bilo očekivano. Iz naše pozicije, učinili smo dovoljne napore, ali to nije dosta. Drugi filmovi ulažu kudikamo veća sredstva i napore. S pola našeg budžeta može se platiti jedna osrednja agencija u Americi. A gdje su tek svi ostali troškovi... Gdje je oglašavanje u Varietyju, ili u drugim filmskim časopisima? Pa tamo samo jedna reklama košta desetak i više tisuća dolara - govori nam Maloča, pa nastavlja o promotivnoj kampanji filma uoči izlaska proširene liste.

- Nije dovoljno samo zakupiti dvorane. Vi morate organizirati domjenak, morate dovući ljudi koji predstavljaju Akademiju, jer oni neće sami od sebe doći pogledati film. Imaju previše toga na izbor. U sve to dalo bi se uključiti i Hrvatsku turističku zajednicu, a dobro bi bilo imati i jakog američkog distributera, jer onda će i on uložiti neke novce u kampanju, budući da će mu se isplatiti višestruko ako film doista i završi na shortlisti. Jedan dio novca za propagandu mogao bi se riješiti i od HTZ-a. Osim toga, promotivna kampanja se ne može dogoditi u 4 grada, nego u 15. Ako želimo biti uspješni, u čitav proces uoči izlaska shortliste trebaju se uključiti i hrvatska ambasada, konzuli, možda i neki sponzori. Dalo bi se uključiti i nekog od slavnijih hrvatskih glumaca, koji mogu pomoći, proširiti glas... To je PR, besplatno oglašavanje koje isto pomaže, ne možete baš sve novcima platiti - kaže nam Maloča, pa dodaje kako je "naše djelovanje ograničeno", a film-kandidat prepušten ekipi iza njega "na milost i nemilost, da se kao mala barka koprca u divljem moru".

- To vam je rang svjetskog prvenstva u nogometu. Znači na toj razini, da biste bili uspješni, morate imati i masažere, i analitičare, i kondicione trenere. A to sve košta. Ja znam da je naša ekipa odradila ogroman trud ove godine... Znate, kad se odlazi na američku turneju, to ne izgleda baš kako ljudi misle. Nije to ništa fensi. To je naporan terenski rad, pogotovo kad vam budžeti nisu neograničeni - nastavlja Maloča pa se osvrće i na sam hrvatski izbor filma kandidata za Oscara.

- Ovo kako smo do sad radili, evidentno ne ide. S niti jednim filmom se nismo plasirali na proširenu listu, a prošlo je, evo, 32 godine. Dakle, dosta je. Ako nismo uspjeli od neovisnosti, idemo mijenjati model. U izbor našeg kandidata treba uključiti više strukovnih udruga i HAVC, a prilikom biranja, treba igrati pametno. Film za Oscare se ne bira nužno prema estetskim kriterijima. Da, naravno, to mora biti velik dio ocjene, ali prednost bi uvijek, primjerice, trebao imati onaj kandidat koji ima jakog američkog distributera koji će financijski stati iza projekta - uvjeren je naš producent.

Miljenka Čogelja: Imali smo lobiste, kampanju je vodila iskusna PR agencija, a projekcije filma u SAD-u bile su popraćene dirljivim reakcijama publike

Kako bismo doznali kako se, zapravo, naša filmska ekipa provela tijekom nedavne promotivne kampanje "Sigurnog mjesta" u SAD-u, ali i koji su napori bili učinjeni uoči izlaska ovogodišnje shortliste za Oscare, kontaktirali smo i producenticu našeg filma-kandidata Miljenku Čogelju iz Pipser produkcije. Njezin dopis prenosimo u cijelosti:

- Kampanju za nagradu Oscar Hrvatski audiovizualni centar je na temelju do tad postignutog uspjeha i plana aktivnosti u Americi financijski podržao u traženom iznosu. Sama kampanja koju je vodila iskusna američka PR agencija sastojala se u najvažnijem dijelu od projekcije u Los Angelesu, New Yorku te virtualnih projekcija praćenih razgovorima s autorima u medijima poput Screen International i The Wrap. Sve projekcije na kojima smo bili prisutni popraćene su dirljivim reakcijama publike. Tijekom kampanje, neki su kritičari "Sigurno mjesto" prozivali filmom godine (Byron Burton, novinar The Hollywood Reportera i urednik bloga Award focus).

Guy Lodge, kritičar Varietya, Carmen Gray, kritičarka The Guardiana i selektorica Berlinalea, John Bleasdale, bloger i kritičar The Timesa, "Sigurno mjesto" su također uvrstili među top deset filmova iz cjelokupne prošlogodišnje svjetske produkcije. Na listi kritičara portala Cineeuropa uvršten je među 25 najboljih europskih filmova, a na streaming platformi za filmske profesionalce Festivalscope odabran je u 10 favorita 2022. godine.

Za vrijeme kampanje za Oscar za film su osim izabranih publicista, lobirali i hrvatski filmaši koji su glasači Akademije - poput direktora fotografije Vanje Černjula i redateljice Antonete Alamat Kusijanović te producentice Oscarom nagrađenog filma "Crash" Marine Grašić.

Kao zaključak, parafrazirat ću cijenjenog Varietyjevog kritičara Guy Lodgea koji je na svom je Twitter profilu na dan objave rezultata napisao: "Međunarodna kategorija ove se godine sastoji se od respektabilnog izbora filmova s relativno zadovoljavajućom geografskom raznolikošću. Iako na njoj ima filmova koje ne bih birao, za neke mi je drago da su uspjeli. Volio bih da je i "Sigurno mjesto" bilo među njima" - stoji u dopisu producentice filma Miljenke Čogelje.