Izložbom Secundum minimum, otvorenom u utorak u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, ugledni riječki i hrvatski likovni umjetnik Joško Eterović vraća se u ovaj muzej nakon gotovo 20 godina
Na izložbi Secundum minimum, kustosa Branka Franceschija, uz nekoliko starijih radova, predstavlja se novi Eterovićev ciklus, nastao između 2019. i 2024. godine.
vezane vijesti
Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, ocijenio je na otvorenu, kako je riječ o senzacionalnom ciklusu. Njime se Eterović vraća estetici minimalizma. Franceschi je istaknuo da su u prvom dijelu izložbe radovi iz 1976. godine, potom su izloženi akromatski radovi s prijelaza stoljeća, kao pokazatelji razvoja minimalizma i neokonstruktivističke estetike u Eterovićevu stvaralaštvu.
Najnovije slike karakteriziraju geometrijski oblici, krugovi, kružnice i elipse. Ističući preciznosti i vještinu izrade, Franceschi je rekao da se autor prisiljava da radi kao stroj, kako se na slici ne bi vidjelo da je sve ručno izrađeno. Minimalizam je jako zahtjevan, s minimumom sredstava se mora postići maksimum efekta, a svaka i najmanja nepravilnost se izuzetno ističe, naveo je. No takvih nepravilnosti ovdje nema, istaknuo je.
Ravnateljica MMSU Rijeka Branka Benčić podsjetila je da je posljednja Eterovićeva izložba, Od Prekinute linije do Mutacija 1970. - 20006. bila postavljena u MMSU 2006. godine. Ovi novi radovi ističu se vedrinom, lakoćom i preciznošću izrade, rekla je. Naglasila je vrijednost suradnje ovog riječkog muzeja i zagrebačkog Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti na realizaciji ove izložbe. Izložbu je otvorenom proglasio riječki gradonačelnik Marko Filipović. Ostaje otvorena do 22. svibnja.
Joško Eterović proveo je djetinjstvo u Pučišćima na Braču, a potom dolazi u Rijeku. S 26. godina odlazi u Pariz, gdje nedugo po dolasku počinje izlagati djela geometrijske apstrakcije. Nakon sudjelovanja na nekoliko izložaba, prepoznaje ga europska i svjetska kritika.
Hrvatskoj javnosti predstavlja se krajem 70-tih izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Njegov cjelokupni opus, koji je ostvaren u slikarstvu, crtežu, skulpturi i instalacijama, podijeljen je na cikluse: Prekinuta linija (1970.), Kvadrat (1975.), Izvor (1977.–1982.), Vrijeme i gradnja (1978.), Tok vrpce (1982.), Novopoentilizam (1985.), Sol Invictus (1986.), Kamenolom (1990.–1996.), Désaccords (1996.), Zakrivljena ravnina (1997.) i Mutacije (2000.–2002.). Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama.
