Opus Davora Štambuka u retrospektivnom izdanju 'Iz pariškog lonca' pravi je pledoaje za humor kao zalog ljudskosti, a njegova duhovita doskočica i geg odraz su dubokog uvjerenja da je sve što u životu vrijedi, s onu stranu malograđanskih konvencija i moralizatorskih normi, ocijenio je povjesničar umjetnosti Zlatko Gall. Na ovoj opsežnoj retrospektivi, bez obzira o kojoj temi pričao, Štambuk ne moralizira, već duhovito pripovijeda, s uvijek istim ciljem - da nasmije publiku, ističe Gall.

Štambukovi su radovi, napominje, nastajali u rasponu od gotovo pet desetljeća, u aktualnom kontekstu i s jasnim stilskim mijenama. Svaka od karikatura ima izvornu vrijednost i dokumentaristički karakter kao zanimljiva sličica iz konkretnog prostora i vremena.

Po Gallovoj ocjeni, Štambuk je inspiraciju nalazio u biblijskim motivima o 'Adamu i Evi', 'Noinoj arci' te anđelima i demonima, pokazujući njihovu veličinu kroz ljudsko nesavršenstvo.

Najveći dio Štambukova opusa pripada seksu i vinu - univerzalnim temama koje preskaču epohe i protežu se od biblijskih vremena sve do naših dana, zaključuje autor predgovora u katalogu izložbe Zlatko Gall.

Štambuka su odredile dvije njegove adrese - splitska i pariška. On je pokazao da se može biti svoj i dio šireg civilizacijskoga kruga, napominje Gall dodajući da su točke koje su omeđile Štambukov 'bermudski trokut' Pariz-Matejuška kao i pričuvna zagrebačka Špica, odnosno Charlie.