Ovdje fali ženska ruka vjerojatno je prvi ženski roman u Hrvatskoj čije autorstvo potpisuje muškarac.

Junak Matićeva prvijenca kroz cijeli roman prolazi onom tankom linijom između uzbudljiva života i letargičnog postojanja. Nimalo zabavan i lagan put, ali to glavnog junaka (ujedno i pripovjedača) uopće ne zabrinjava.

Njegova želja za uspjehom u svijetu estrade u stalnoj je opreci s duhovima prošlosti i emocionalnim stresovima kojima je svakodnevno izložen. Ne ide mu baš glatko, njegove poslovno-kreativne ideje nailaze na prepreke i nerazumijevanje svih mogućih mediokriteta, od medijskih nadalje, ali on svejedno pronalazi suborce, spremne da zauzmu prve redove u naguravanju sa smiješnim estradnim okvirima i redkarpetovskim donjim limitima. Dok rat oko granica neukusa traje, dok bira između podnošljivog i iritantnog, junak sjeda za kompjutor i pokušava nam dočarati jednu bitku iz tog rata koju pokušava dobiti.

Djevojka sa 'čardaš nogama' i dugom crnom kosom, sjedila je pokraj mene drhteći od želje da pokaže svoju čast i čednost, za koje je međutim bilo pretpostaviti da su davno oskrnavljene, već prvim dolaskom ovdje. Rekla je da se zove Ana, da joj je tata zaposlen u Frankfurtu u jednoj bolnici, a mama ne radi, da je završila fakultet građevine i da čeka posao. Rekla je još puno toga, kao da je na obavijesnom razgovoru ili na castingu za 'top-model of the Penthouse'. Da, da, a ja sam preplivao Majnu... ma, tko bi još slušao Anu dok je bend svirao temu iz filma 'Underground'? Repertoar je obećavao bućkuriš koji će krenuti od ciganskih pjesama, na koje se violinist naoštrio već po izlasku na binu…

Edi Matić rođen je 1962. Radi kao samostalni grafički dizajner i audio-video producent. Pokrenuo je i producirao mjuzikl Sarajevski krug te je autor glazbenoga spota za gluhonijeme, zasad jedinog takve vrste u svijetu.