Donosimo inventurnu listu domaćih naslova, štampanih u 2021. godini, koje nikako ne biste smjeli propustiti pa ako jeste: mogli biste se osvrnuti na njih početkom iduće godine i tako nadoknaditi propušteno. Godišnji, limitirani popisi - presjek situacije - popularna je, ali i opasna rabota. Naime, sigurno će nešto biti propušteno. Tako se umalo dogodilo i našoj listi, na koju smo morali dodati i jedanaesti, pa i dvanaesti naslov. No, i tome unatoč, ostaje bojazan da smo nešto važno propustili.

Ne zamjerite nam, već dojavite u komentarima. Ovo su knjige objavljene u 2021. godini na koje skrećemo pozornost. Poredak, naravno, nije kvalitativni, jer o književnosti se tako ne govori. Bar ne na ovome mjestu.

Martina Vidaić - Trg, tržnica, nož (HDP, 2021.)

Autorica je ovogodišnja dobitnica prestižne Nagrade Kamov za najbolju knjigu godine. Njezinu zbirku poezije žiri Kamova pod predsjedavanjem Nikole Petkovića ocijenio je idućim riječima:

'Ova briljantna knjiga poezije istovremeno se ukazuje čitatelju u vremenskom okviru jednog jedinog dana, ali i u sva četiri godišnja doba. I kao što nije baš lako shvatiti kako to četiri godišnja doba stanu u jedan beskrajni dan, tako nije jednostavno, a možda ni potrebno, ovu formalno knjigu poezije, a to je valjda jer je objavljena u biblioteci Poezija, rodno, vrsno, ni žanrovski odrediti', stoji u obrazloženju žirija.

Kako je o knjizi naveo urednik Kruno Lokotar, čini je 45 gustih poetskoproznih ulomaka o zadarskoj tržnici koji zajedno tvore možda poemu ili skelet romana u stihovima.

Damir Karakaš - Okretište (Disput, 2021.)

Okretište je roman koji se izravno bavi ili bolje reći bori s traumom protagonista koji prolazi kroz teško iskustvo. Riječ je o autofikcionalnom djelu, Karakaševom dosad najintimnijem tekstu. Iako u njemu nema niti spektakla niti crne kronike, ovaj roman ostavlja bez daha; ogoljen do srži, Okretište je bolno dirljiva posveta životu, preživljavanju. Za Karakaša je ovo bilo daleko najteže pisanje dosad, fizički ga je – kako je znao izjaviti u intervjuima – boljelo svako slovo koje je udario. U snove mu – svjedoči ovaj roman – i danas dolaze preci, djedovi, pradjedovi, sve redom osvetnici, bivši vojnici, legionari, donose svoje oružje, traže da bude oko za oko, zub za zub, traže da riješi ovu nepravdu jer nizašto nije kriv i nikome nije ništa napravio.

O romanu Okretište pisali smo i na tportalu. Prikaz knjige možete pročitati ovdje.

Drago Glamuzina - Drugi zakon termodinamike (VBZ, 2021.)

Drugi zakon termodinamike prati nekolicinu hrvatskih pisaca i njihovih prijatelja koji su se našli povodom gostovanja poznatog američkog pisca Jonathana Franzena u Zagrebu. U toj turbulentnoj noći svatko od njih priča nam svoju osobnu priču. Onu priču koju nikada nikom nije ispričao jer je pretraumatična ili previše razotkrivajuća. Inicijalna je romaneskna situacija, dakle, jedan pijani tulum, koji se pretvara u psihoanalitičku seansu, pa i ispovjedaonicu gdje nalazimo niz nevjerojatnih, ali istovremeno i vrlo uvjerljivih intimnih ispovijedi.

O romanu Drugi zakon termodinamike također smo pisali na tportalu. Prikaz knjige možete pročitati ovdje.

Đorđe Matić - Niotkuda s ljubavlju (Ljevak, 2021.)

Glavni junak romana Niotkuda s ljubavlju 1991. odlazi iz domovine jer osjeća da će stvari krenuti po zlu i da će njegovo, dotad uobičajeno ime, odjednom zazvučati kao poziv na nasilje. Kao egzilant koji se 'nije izgubio ali se nije ni našao' on luta od sjevera do juga kontinenta, ne nalazeći utjehe ni u omamljivoj magmi sjećanja. Nakon epizode u Rimu, privremeni dom nalazi u Amsterdamu, u zemlji i gradu 'gdje su snovi nepoželjni' a on ih, ustrajno, sanja. Jedna žena, i jedna knjiga, trebale bi zatvoriti krug njegova života.

'Pisan otmjenim, rafiniranim, eruditnim stilom – u kojemu mnogoznanje ne zvuči nametljivo – ovaj je roman priča o potrazi za izgubljenim ljubavima. Đorđe Matić suvereno vlada jezikom, koji je, kao malo koji u tradiciji naše fikcijske proze, prepun lirike i glazbe. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je na odiseju u kojoj plovimo po moru glazbe, sjećanja, čežnje za iskonom koji trajno izmiče', napisao je o romanu Boris Rašeta.

Renato Baretić - Zadnja ruka (HENA COM, 2021.)

Novi roman književnika, scenarista i tportalovog kolumnista Renata Baretića propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču i njezinu emotivnu popudbinu u kojoj se očaj, rezignacija, proplamsaji sreće i straha smjenjuju i miješaju. Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih proigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti.

Glavni je junak novog Baretićevog romana Zvonko Fild, recentno razveden novinar i pisac, prognan u bezlično podstanarstvo i trajnu besparicu, te opterećen odnosom s kćeri tinejdžericom, bez poslovnih izgleda i ljubavne nade. Kad u njegov život počnu uskakati likovi njegovih priča sa zahtjevom da ih dovrši i pomakne iz stanja u kojemu ih je ostavio, Zvonko će se naći razapet u međuprostoru između zbilje i fikcije, duboke egzistencijalističke rezignacije i agonije probuđene odgovornosti prema vlastitoj književnosti. Od njega se očekuje zadnja ruka, dovršavanje i zaokruživanje i svojih izmišljenih junaka i sebe.

Korana Serdarević - Gušterov rep (Fraktura, 2021.)

Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu. Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zatočenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatočeni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti opterećenoj ratom ili nesrećom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogućnosti. Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mračne i optimistične, pune životnosti i realnosti, priče Korane Serdarević otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, rođaka i nas samih.

Ivica Prtenjača - Sine, idemo kući (VBZ, 2021.)

Njih je troje. U romanu nemaju imena, samo svoje obiteljske uloge koje nadvisuje sudbina. Jedan slućeni odlazak, borba za dostojanstvo čovjeka kojemu su preostali tek dani i noći. Možda pokoji mjesec, godina ne, njih više nema i nikad ih više neće biti. I tri su stare fotografije slučajno ugurane u na brzinu spremljenu torbicu. Otac se, neizlječivo bolestan, u zagrebačkoj bolnici bori za zrak. Prvo je pandemijsko proljeće i sin ga s majkom posvećeno obilazi. A onda, taj će sin poduzeti gotovo filmsku akciju i učiniti sve da svog tatu vrati na njegovu dalmatinsku terasu, dok cvatu trešnje, a lastavičja su gnijezda puna mladih lajica.

U novom se romanu Prtenjača bavi gubitkom, kratkotrajnom nadom i sjećanjem, njegov je glas istovremeno dječački, on zapituje, ali i zreli glas čovjeka koji donosi teške odluke. Ti se glasovi pretapaju u ritmičnoj izmjeni kadrova i slika prošlosti i sadašnjosti tvoreći elegiju u kojoj poput zvuka činele odjekuje ljubav. Njih je troje, i nemaju imena. Ponekad se čine samima na svijetu.

Prtenjača je za taj svoj rukopis dobio nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman.

Miljenko Jergović - Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (Fraktura, 2021.)

Glavni lik filma Terminal zarobljen je na aerodromu dugih devet mjeseci, a junak novog romana Miljenka Jergovića putuje avionima diljem globusa nevjerojatnih trideset godina. Njegovo je ime Babukić i u svijet se otisnuo početkom našega posljednjega rata, bježeći od Zagreba, posla u JNA i trudne ljubavnice preko ljubljanskog Brnika dalje, daleko nekamo. Već na prvom letu prema Frankfurtu stekao je talent da usvoji novi jezik čim ga čuje i da mu svi – od carinika i stjuardesa do slučajnih suputnika – neizmjerno vjeruju.

Babukićeve avanture prispodobive su jedino Švejkovima ili Don Quijoteovima. Obišavši svijet nebrojeno puta, a nikada ne izvirivši iz aerodroma ili zrakoplova, on pažljivo sluša fantastične i nevjerojatne priče ljudi svih rasa i vjera koje susreće – od dagestanske vještice, preko švedskog antropologa Olssona, sve do Dinka Mikuličića, sina najpoznatijega Udbina ubojice, s kojim će na beogradskom aerodromu dočekati kraj svijeta. Vjetrogonja Babukić i njegovo doba suvremeni je pikarski roman u kojem se ogledaju naši strahovi, bojazni, opsjednutost seksom, tračem, ićem i pićem... Miljenko Jergović napisao je djelo u kojem se eros i thanatos, moguće i nemoguće dodiruju i spajaju kao u Rabelaisovim, Swiftovim ili Hellerovim knjigama, a njegov vjetrogonja Babukić, istovremeno brižan i tašt, strašljiv i hrabar, istinski je junak našega doba.

Pavao Pavličić - Tajne zanata (Mozaik knjiga, 2021.)

S više od 100 napisanih knjiga i tko zna koliko održanih književnih susreta, Pavao Pavličić odlučio je svoj dijalog s čitateljima prenijeti u pisani tekst i otkriti tajne svojega spisateljskog zanata i umijeća, ne očekujući da to bude kraj dijaloga, dapače želeći nastaviti i dalje, ali i da knjiga ostane svima onima koji neće imati priliku pitati ga nešto o njegovu pisanju. Tekst je organiziran u obliku triju književnih susreta, i to onih na koje je najviše išao: u osnovnu školu, u srednju školu i kad su ga pozivali da posjeti učenike kakve škole pisanja. Pavličić zanimljivo i duhovito objašnjava kako i zašto piše, ali se dotiče i složenijih tema poput angažmana, društvene uloge literature i sličnih. Autor piše i o svojoj produktivnosti i njezinim razlozima, o vlastitom shvaćanju književnog posla, kao i svega onoga što uz njega ide. Jednostavno i bez mistifikacije, Pavličić otkriva tajne svoga zanata koje će, ovako otkrivene, možda nekima pomoći da se i sami okušaju u pisanju. Ako i neće, uživat će u zanimljivom, duhovitom i mudrom tekstu o tome što znači biti pisac danas.

Ivica Ivanišević - Ulica Ferde Pomykala 17 (VBZ, 2021.)

Meka olovka Ivice Ivaniševića ispisuje još jednu melankoličnu, ponešto starinsku i finim humorom urešenu priču, ovaj put o policajcu koji voli kvizove. Samotnom inspektoru Frani Bagatu pred našim će se očima izvrnuti svijet: zaljubljuje se nenadano u akribičnu apotekaricu što ga međutim ne priječi u rješavanju novog slučaja, naprotiv, u istragu uključuje i nju, profinjenu i poduzetnu Ingrid, s tim da po prvi put u karijeri ne traga za ubojicom, nego za ubijenim. Tajnoviti Luka Martinis, gotovo stripovski lik, čovjek neprepričljive biografije, a izgledom melanž bjelosvjetskog dendija i domaćeg noštroma, sklon se pojavljivati nakon svoje smrti, a kako čitamo u policijskim spisima, jedna pogibija nije mu bila dovoljna. Kojim će metodama istražiteljski par razriješiti 'dvaput san umra' zavrzlamu i otkud u svemu davno i uistinu preminuli skladatelj festivalskih uspješnica?

Među dominantnijim protagonistima romana Ulica Ferde Pomykala 17 iznova je Split koji već sad Ivaniševiću, kao svome piscu, duguje sve poštovanje. A ondje nije sve blještavo, postoje rubne sudbine, skroviti zakutci i prilično zatvorene grupe kao, evo, ljubitelji kvizova. Zaplet i rasplet ovog krimića dojmljivo su zamišljeni, no u toj sočnoj storiji posebno nas privlači autorov pogled sa strane. Meandrirajući lakonogo rahlom kriminalističkom skicom, Ivica Ivanišević čini ono što ga izdvaja u njegovoj spisateljskoj autentičnosti: govori o ljudima, o njihovim slabim mjestima, a ponajviše o potrebi da se takvi, nerijetko usamljeni i nesretni, nađu u susretu s drugima.

Nedavno smo posjetili i predstavljanje novog romana Ivice Ivaniševića na Sajmu knjiga u Puli. Izvještaj možete pročitati ovdje. Također smo ga slušali i na kultnom pulskom Doručku s autorom u razgovoru s Aljošom Pužarom. Kako je tekao taj razgovor, saznajte klikom na ovu poveznicu.

Elvis Bošnjak - Gdje je nestao Kir (HENA COM, 2021.)

Umalo zaboravismo Elvisa Bošnjaka. A na Kira, na Kira ne bi trebalo zaboravljati. Stoga Bošnjakov roman dodajemo na popis kao jedanaesti. I tu ćemo stati.

'Roman Elvisa Bošnjaka Gdje je nestao Kir sastoji se od dvije pripovjedne linije koje naizmjence prate žrtvu i ubojicu. Pripovijedanje o žrtvi, Josipu Kiru, ide prema trenutku ubojstva, opisuje njegove zadnje dane i sate, dok ubojicu Marka Šutala pratimo od čina ubojstva, kroz faze bijega. Čitamo roman usisani u dva tunela koja se u jednom trenu kobno sastaju, e da bi se… opet sastali?

Portretirajući i kontrastirajući dva potpuno drugačija lika, njihove misije i logike, i skicirajući likove iz njihova neposredna okoliša, autor pripovijeda o vremenu početka rata u Slavoniji, i potiče da se svatko zapita što se zapravo dogodilo, jer značenja izmiču, sve do danas, premda je nesumnjivo da je ubojstvo iz zasjede, pogotovo policijskog načelnika na zadatku, dobro organizirani zločin.

Fikcionalizirajući, Elvis Bošnjak vodi nas kroz tunele na čijim se krajevima nazire svjetlo, istina, ona plemenitog kova, na koju se ne hvata hrđa. A istinu je teško ubiti, kao i Kira', napisao je o romanu njegov urednik Kruno Lokotar.

Mira Furlan - Voli me više od svega na svijetu (Fraktura, 2021.)

Ipak nismo stali. Bilo bi pogrešno, nepravedno i iz više razloga promašeno s ove liste izostaviti i autobiografiju velike glumice Mire Furlan.

Život najveće filmske i kazališne dive naših prostora bio je više od života, prepun uzbuđenja, veličanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovršenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno moćno, svoj život i živote svojih bližnjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvećena. Bez zadrške Mira Furlan čitatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmišljanja i karijeru. Voli me više od svega na svijetu oživljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji za njih više nije bilo mjesta u novim državama.

Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo život mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlučuje za glumu, gdje se smjenjuju sreća i nesreća, proza u kojoj vidimo i lice i naličje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom rečenicom pod kožu. Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman. U njoj se ostvaruje tzv. američki san, ali, naposljetku, najvažnija je ljubav, koja joj je pomogla da lakše brodi karijerom. Voli me više od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjećaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan već i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen.