Za književnu nagradu tportala, koja se dodjeljuje 15. put, prijavljeno je 47 naslova. U konkurenciju ulaze hrvatski romani izdani u prošloj kalendarskoj godini, a prijavljuju ih izdavači ili autori. Žiri je izbor najprije suzio na 11 polufinalnih naslova, a ovih pet romana, prema njihovoj odluci, ulazi u finale:

Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona (Fraktura)

'Biologinja, preciznije skupljačica sjemenki s ugroženih područja Glorija Suton dolazi u posjet ocu u Split između dvaju terena. Taj će posjet neminovno biti i povratak u očev rodni kraj Vrj, zaselak Sutoni, negdje u Dalmatinskoj zagori, blizu Cetine. Tamo sreće Jadrana, prijatelja iz djetinjstva, njegovu kćer Altu, pokoju invazivnu vrstu, ali i zadatak presađivanja stabla. Svi Glorijini pokušaji da makar na trenutak živi u sadašnjosti bit će preplavljeni bršljanima sjećanja i njezinim korjenitim vezama s prošlim životom. A taj nam život s ovih stranica šiba doživljaje i osjećaje guste i miomirisne kao što je i dalmatinska vegetacija: zavodljive, bodljikave, ljepljive i, u konačnici, pod vrelinom sunca, samonikle. Samo opasno je spasonosno, pa zato nema mjesta potencijalno ljekovitijeg za to da se Glorija, žena čija majka postoji samo u obiteljskim mitovima, konačno suoči i pomiri s ocem, Žarkom, da barem u sebi kaže očevoj sjeni sve ono što je ostalo neizrečeno, a što vodi razumijevanju i oprostu. Jer Žarko nije bio lagan čovjek. Ni život Glorije, koja se od Sutona, preko splitske Siromašne, vinula do znanstvene zvijezde. A svega toga ne bi bilo bez oca Žarka. I sjemenke ljubavi koju je davno u njoj zasadio Dida. Trebalo je za tu spoznaju otkopati i mir, i pokoji dobro zatvoren grob.

'Zemlja bez sutona', prvi roman Marije Andrijašević, svojedobno nagrađene Goranom za mlade pjesnike, kao da je od mirisne smole mediteranskog drveta kojom se rana na obiteljskom deblu Sutonovih liječi, a za čitatelja lijepi', napisao je o romanu urednik Kruno Lokotar.

Sandra Antolić: Svojevrsna (Vuković & Runjić)

'Sandra Antolić u svojim je kratkim proznim tekstovima pokazala veliku jezičnu originalnost, ludičnost i odlično poznavanje kajkavskih idioma – a sve se te osobine očituju i u njezinu romanu 'Svojevrsna'. Radnja je smještena u Hrvatsko zagorje – seoski svijet na rubu velegrada koji ga ne poznaje i ne razumije, već doživljava kroz niz klišeja – o alkoholizmu, pobožnosti, zapuštenosti. Uz poigravanje društvenim i jezičnim stereotipima, autorica taj svijet otkriva kao bogat prostor autentičnih emocija i sudbina.

Osebujan spoj ironije i topline Sandre Antolić očituje se i u izboru glavne junakinje romana, prasice Bebe. Već jedan od uvodnih prizora djela, u kojem pajcek stoji pod nogama Trpećega Stvoritela, analogan velikom triptihu na staklu Ivana Generalića, pokazuje sudar svakodnevnog i simboličnog – običan slučaj da se sitna stoka mota oko nogu Kristovih kipova uz cestu skriva duboku teološku dramu u kojoj grešnici pristupaju Stvoritelju. Uz takve dvosmislene situacije roman je pun duhovitih anegdota, pa i prave komedije zabune, u kojima se stanovnici Zagorja otkrivaju u svojoj komičnoj egzistenciji – koju čini tragikomičnom i izbor vremena radnje, 1991. sa svojim ratnim zbivanjima u kojima ljudi zapravo poživotinje.

Glavni životinjski lik promatra prijelomne povijesne događaje iz svoje sužene i snižene vizure, iz svinjske perspektive. Davanje glasa nijemima pravi je etički temelj ove knjige, a izvoran, duhovit i kreativan jezik autoričin njezin je estetski ostvaraj – nijemim životinjama, a također i ljudima, daje dostojanstvo i sudbinu', napisao je o romanu Boris Beck.

Marinko Koščec: Sami (V.B.Z.)

'Roman 'Sami' čitaoce ne ostavlja ravnodušnim. Napisan jezikom sočnim i duhovitim, smješten u poznato okruženje kolektivne paranoje koja je dodatno pojačana 'geološkom pobunom', Koščecova knjiga je prvi roman pandemije koji stvari stavlja izvan konteksta teorije zavjere i manihejske podjele na dobro i zlo. On pokazuje, s pravom i precizno, da smo za sve krivi svi mi, sami', napisao je o romanu kritičar, pisac i urednik Vladimir Arsenić.

Đorđe Matić: Niotkuda s ljubavlju (Ljevak)

Glavni junak romana 'Niotkuda s ljubavlju' 1991. odlazi iz domovine jer osjeća da će stvari krenuti po zlu i da će njegovo, dotad uobičajeno ime, odjednom zazvučati kao poziv na nasilje. Kao egzilant koji se 'nije izgubio ali se nije ni našao', on luta od sjevera do juga kontinenta, ne nalazeći utjehe ni u omamljivoj magmi sjećanja. Nakon epizode u Rimu privremeni dom nalazi u Amsterdamu, u zemlji i gradu 'gdje su snovi nepoželjni', a on ih, ustrajno, sanja. Jedna žena i jedna knjiga trebale bi zatvoriti krug njegova života.

'Pisan otmjenim, rafiniranim, eruditnim stilom – u kojemu mnogoznanje ne zvuči nametljivo – ovaj je roman priča o potrazi za izgubljenim ljubavima. Đorđe Matić suvereno vlada jezikom, koji je, kao malo koji u tradiciji naše fikcijske proze, prepun lirike i glazbe. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je na odiseju u kojoj plovimo po moru glazbe, sjećanja, čežnje za iskonom koji trajno izmiče', napisao je o romanu novinar i pisac Boris Rašeta.

Nora Verde: Moja dota (OceanMore)

'U središtu romana 'Moja dota' Nore Verde prkosna je djevojčica koju pratimo od početka 1980-ih, kada u žutim bermudama, s frizurom na princa Valianta i Martijem Misterijom u torbi, putuje iz Splita u Velu Luku, u kojoj provodi ljeta kod voljene babe. Idilične dane s babom, ispunjene kućanskim poslovima, pjesmom i pričanjem priča, narušava barbina prijeteća prisutnost, a prolaskom godina djevojčicu sve više opterećuje osjećaj nepripadnosti svojoj radničkoj i težačkoj obitelji. Rastrgana između grada i otoka, standarda i dijalekta, ženske i muške rodne ekspresije, u obrazovanju i pisanju traži put prema slobodi i samostalnosti.

Na tragu Annie Ernaux i Édouarda Louisa, 'Moja dota' donosi dirljivu i bolno upečatljivu priču o odrastanju obilježenom klasnim sramom, bijesom i otkrivanjem vlastite seksualne orijentacije te tako u korpus pripovijesti o otočnom djetinjstvu u hrvatskoj književnosti unosi novu, prijeko potrebnu klasnu i rodnu perspektivu', napisao je o romanu izdavač.

Pobjednik ili pobjednica bit će proglašen/a u lipnju, točnije u utorak 14. lipnja 2022. Dodjela nagrade održat će se u Velvet caffeu u zagrebačkoj Dežmanovoj ulici.

Pored novčane nagrade autoru ili autorici, pobjednički roman dobit će audioizdanje

Prvi put ove godine književna nagrada tportala pruža dodanu vrijednost u obliku audioizdanja pobjedničkog romana na platformi Book&Zvook.

Od 2008. godine tportalova književna nagrada za najbolji hrvatski roman dodijeljena je četrnaest puta, a s godinama je postala relevantnom činjenicom domaće kulturne scene. Jedina je domaća književna nagrada koja se dodjeljuje za roman pisan na hrvatskom jeziku i izdan kod nakladnika registriranog u Hrvatskoj te joj je, uz promociju autora i književnog stvaralaštva, cilj promocija izdavaštva.

Lani je najboljim proglašen roman 'Mladenka kostonoga' pisca Želimira Periša u izdanju OceanMora.

Godinu ranije nagrađen je Damir Karakaš za roman 'Proslava' u izdanju OceanMora. Godine 2019. dobitnik književne nagrade tportala bio je Nikola Petković za roman 'Put u Gonars' u izdanju Profila dok je Dubravka Ugrešić za roman 'Lisica' u izdanju Frakture nagrađena 2018. godine. Prije nje, 2017., pobijedio je Kristian Novak s romanom 'Ciganin, ali najljepši' (OceanMore). To mu je bio drugi put da je osvojio tportalovu književnu nagradu. Ranije je nagrađen za roman 'Črna mati zemla' (Algoritam, novo izdanje OceanMore).

Prethodnih godina nagradu su dobile autorice Olja Savičević Ivančević za roman 'Adio kauboju' (Algoritam, novo izdanje Sandorf) i Sibila Petlevski za 'Vrijeme laži' (Fraktura) te autori Dalibor Šimpraga za roman 'Anastasia' (Durieux), Tahir Mujičić za roman 'Budi Hamlet, pane Hamlete' (AGM), Drago Glamuzina za roman 'Tri' (Profil), Zoran Malkoč za roman 'Roki Raketa' (Profil), Ivica Đikić za roman 'Sanjao sam slonove' (Naklada Ljevak) te Slobodan Šnajder za 'Doba mjedi' (Tim Press).

Detaljniji pregled svih dosadašnjih dobitnika tportalove književne nagrade pogledajte na ovoj poveznici.