'Nakon što mu policija na ulici iz čista mira ubije oca, šaptač crnjama, Bombon, koji se preziva Ja, urbani zemljoradnik i dugogodišnji pokusni kunić očevih kontroverznih socioloških eksperimenata, odlučuje pokrenuti vlastiti: u većinski afroameričku zajednicu gradića Dickensa, na južnoj periferiji Los Angelesa, u 21. stoljeću – ponovno uvodi ropstvo i rasnu segregaciju. Tom obrnutom revolucijom ograničena dosega Bombon će uz pomoć biča i voća, bivše djevojke i svog novopečenog roba, nekadašnje crnačke filmske zvijezde Hominyja Jenkinsa, pokušati Dickens vratiti na zemljovide s kojih je izbrisan kako svojim bandama, siromaštvom i beznađem ne bi obeshrabrivao sunčano kalifornijsko tržište nekretnina. Pokušat će i... završiti na optuženičkoj klupi Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država: Ja protiv SAD-a.'

Radnja je to romana 'Prodana duša' za koju je Paul Beatty, američki pisac i profesor kreativnog pisanja na Sveučilištu Columbia, 2016. osvojio Man Bookera, čime je postao prvi američki dobitnik tog prestižnog priznanja.

Beattyev 'Sellout' kod nas je prošle godine u lipnju objavila Fraktura, u prijevodu Patricije Horvat, a autor je knjigu, koju kritika proziva komičnim remek-djelom i 'prvim velikim satiričnim romanom ovog stoljeća', na Festivalu svjetske književnosti predstavio u razgovoru sa svojim hrvatskim urednikom Romanom Simićem u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ).

'Ljudi često smatraju da je humor luksuz, da se u današnje vrijeme o ozbiljnim stvarima treba govoriti ozbiljno, no ja se s time ne slažem. Meni humor dolazi prirodno. Dok pišem, uopće se ne trudim biti duhovit, samo pišem. Zapravo se nikad nisam ni na što posebno usredotočio. Nemam nikakvih svetih krava, vjerujem samo u slobodu izražavanja i radim ono što radim. Na drugima je da me kategoriziraju. Ja sam samo pisac i mislim da bi riječi ispisane na stranici trebale govoriti same za sebe', objasnio je Beatty dodajući da je velik utjecaj na njega imala njegova majka koja ga je odgajala da se izražava otvoreno, bez cenzure.

Na književnoj sceni je, kako je podsjetio Simić, Beatty debitirao zbirkama poezije. Prva je bila 'Big Bank Take Little Bank' (1991.), nakon čega je objavio 'Joker, Joker, Deuce' (1994.).

'Pozeija je i danas kičma moje proze jer doista pazim na svaku riječ', rekao je pisac koji je na romanu 'Prodana duša' radio pet godina.

'U knjigama obično postoji raspoloženje koje prevladava, ali mene motivira polimorfnost, puno stvari koje se događaju istovremeno. Zato sam u 'Prodanoj duši' htio spojiti sve različite jezike u svojoj glavi. Neki od njih su akademski, neki u stilu kojim pričam s prijateljima, neki nepovezane misli samog sa sobom. Dugo mi je trebalo da smislim kako da ih sve upletem u jednu nit', ispričao je, dodajući kako su mu na jednom panelu o prevođenju, nakon što se zapitao što tamo radi, pošto ne priča nijedan strani jezik, rekli: 'Ti si ovdje jer prevodiš engleski s engleskog'.

Spomenuo je i prijateljicu, američku komičarku Sarah Silverman, koja je za 'Prodanu dušu' rekla da je 'kao da su je napisali ludi anđeli'.

'Poznajem Sarah odmalena i uvijek je bila briljantna i originalna. Sjećam se da je kao djevojčica svojim roditeljima govorila da želi biti ili lezbijka ili znanstvenica, a roditelji su joj na to, i svaka im čast na tome, govorili: 'Možeš biti oboje'. Upravo to me kao pisca zanima, ta višestrukost, neograničenost, koja se odnosi i na jezik i na sadržaj', komentirao je Beatty čiji su likovi i ranije, primjerice, u romanu 'The White Boy Shuffle' (1996.) koji mu je donio titulu tvorca 'hip-hop' romana, uvijek nekako 'između' i od svega pomalo.

O samoj temi segregacije u 'Prodanoj duši' rekao je kako mu je bilo zanimljivo poigrati se konstruktom onoga što predstavlja taj pojam. U Sjedinjenim Državama sve češće se, ispričao je, javlja neka vrsta nostalgije prema prošlosti u kojoj je navodno sve bilo bolje nego što je danas, pa pojedini romantiziraju i doba segregacije.

'Eksperimentirao sam s idejom segregacije, s povijesnim nasljeđem te riječi, kao i riječi 'ropstvo', s njihovim teretom. Koristio sam pojam 'segregacije' kao konstrukt jer Ja u knjizi zapravo ne provodi segregaciju, on jednostavno nema moć da je sprovede, ali koristi taj jezik i metodologiju, preuzeo je žargon. Međutim, iako je sve to simbolički, njegovi postupci kod drugih izazivaju čitav niz naučenih reakcija i ponašanja', pojasnio je Beatty kojemu su, kako je rekao, pojedini čitatelji zahvaljivali što 'bez prtljage' piše o afroameričkom identitetu, o rasnoj diskriminaciji, policijskom nasilju i postropstvu u postrasnoj Americi.

'Naravno da ta prtljaga postoji, ali se ja njome ne bavim. Meni se čini da je nešto takvo kakvo jest samo po sebi, a neke stvari naprosto ne želim opravdavati. Ne moram opravdavati svoju ljudskost, imam pravo ne pisati o tome, imam pravo preskočiti mnoga objašnjenja', poručio je.