Ime ruže (Globus media; prevela Morana Čale)

Prvi roman dotad široj javnosti ne baš poznatog sveučilišnog profesora Umberta Eca objavljen je 1980. godine. Za ‘Ime ruže’ kaže se da je istovremeno leksikon filozofije, povijesti religije, detektivski roman i još mnogo toga. Roman je privukao veliku pozornost poslije objavljivanja te je postao međunarodni bestseler prodan u milijunima primjeraka, iako je Ecov romaneskni prvijenac prilično kompleksno štivo, koje na kosturu fantastično osmišljenog krimi zapleta obrađuje važne teme ljudske egzistencije, kao što su umjetnost, politika, vjera, ljubav i moć.

Godina je 1327. Mladi benediktinski redovnik Adso iz Melka i njegov privremeni franjevački učitelj William od Baskervillea dolaze u samostan u sjevernoj Italiji, gdje je nedavno jedan redovnik preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. William slijedi tragove i pokušava logički razmišljati pozivajući se na Aristotela, Tomu Akvinskog i Rogera Bacona. U međuvremenu umire još nekoliko redovnika i ubrzo postaje jasno da je njihova smrt povezana sa samostanskom knjižnicom. Istragu otežava to što Bernado Gui, poslan od inkvizicije, ne istražuje zločine temeljito kao William. Po knjizi je snimljen i istoimeni film 1986. godine, u režiji Jean-Jacquesa Annauda sa Seanom Conneryjem u ulozi Williama od Baskervillea, koji je više-manje dosljedno pratio knjigu.

Povijest ljepote (Hena Com; prevela Vanda Mikšić)

Eco je ostvario i veliku znanstvenu karijeru, naročito se ističući svojom teorijom interpretativne semiotike, no bavio se i komunikologijom, estetikom i poviješću umjetnosti. Potonje se najbolje vidi u luksuznom izdanju ‘Povijest ljepote’, koje je Eco uredio, a koje predstavlja fascinantnu kombinaciju slika i tekstova, od Pitagore do naših dana. Ova antologija se bavi rekonstruiranjem različitih ideja Ljepote do kojih se dolazilo i o kojima se raspravljalo od antičke Grčke do danas.

Knjiga ilustrira raznolikost načina na koje se poimala Ljepota prirode, cvijeća, životinja, ljudskih i nebeskih tijela, matematičkih odnosa, svjetla, dragoga kamenja, odjeće, Boga i đavla. Iako su do nas stigli tek tekstovi filozofa, pisaca, znanstvenika, mistika ili teologa te svjedočanstva umjetnika, uz pomoć ovih dokumenata mogu se rekonstruirati i načini na koje su Ljepotu osjećali najniži slojevi i odbačeni ljudi, odnosno ljudi s ulice svih vremena.

Također, može se steći i uvid o tome kako su se drugačiji koncepti Ljepote sukobljavali ne samo u različitim razdobljima, nego, ponekad, i unutar iste kulture. Na čitateljima je da, listajući stranice ove knjige, odluče je li Ljepota u raznolikosti svojih pojava zadržavala i neka stalna obilježja. U svakom slučaju, čeka ih zanosna intelektualna i emotivna pustolovina.

Konstruiranje neprijatelja (Mozaik; prevela Mirna Čubranić)

‘Konstruiranje neprijatelja’ je fascinantan niz eseja pisanih za različite prigode te različitih pismenih ili usmenih izlaganja, sadržajno širokog obuhvata tema, u čemu se prikladno odražava Ecova živa radoznalost i gipkost retorike. Stari majstor pisane riječi elegantno i upućeno govori o temama poput apsolutnog, vatre, imaginarne astronomije, izgubljenih otoka, cenzure, Victora Hugoa i njegove neumjerenosti, Joyceove sreće ili nesreće u fašističko doba, tužne sudbine Ane Karenjine, Wikileaksa.

Građanin je u modernom društvu, tvrdi Eco, postao potpuna žrtva države. Nadzor, međutim, više ne funkcionira isključivo jednostrano. 'Niti najčuvanije državne tajne nisu van hakerskog dometa. Država drži svoje građane na oku, ali svaki građanin, ili barem svaki haker, samoimenovani osvetnik građanstva, ima pristup svakoj državnoj tajni. A kako velesila može opstati ako ne može više čuvati svoje tajne?', pitao se Eco u tekstu o Wikileaksu koji je premijerno objavljen u francuskom Liberationu.

Rakovim korakom: vrući ratovi i medijski populizam (Izvori; prevela Vesna Paravić)

Umberto Eco u ovoj je knjizi svoj intelekt upotrijebio za pogled na to kamo ide ova naša, zabrinutosti vrijedna, civilizacija. Čovječanstvo kao da ide poput raka. Godine kraja drugog i početka trećeg tisućljeća pune su rakovih koraka.

Ovdje skupljeni Ecovi tekstovi nastajali su u razdoblju od 2000. do 2005., što su godine neokonzervativizma, terorizma, uspona 3B (Bush, Blair, Berlusconi), rata u Afganistanu i Iraku. U ovoj seriji strastvenih, provokativnih i duhovitih kraćih eseja i predavanja Umberto Eco istražuje stvarnu matricu našeg svijeta na primjerima naizgled vrlo udaljenima jednih od drugih (uz ostalo, fenomeni tipa Harry Potter, inteligentni dizajn, non-stop tv novosti, paleoratovi i neoratovi, globalizacija, mitovi, Da Vincijev kôd, moć medija, retorika), sve to začinjeno obiljem navedenih činjenica i brižno konstruiranim stavovima o umreženosti događanja u našemu dobu.

Sukobom između islama i kršćanstva kao da imamo reprizu križarskih ratova, a novi kršćanski fundamentalizam kao da je izašao ravno iz kronika devetnaestoga stoljeća, zajedno s oživljavanjem antidarvinizma, upozorava Eco. Obitelji bogatih zemalja ponovno imaju u domu sluge druge boje, kao na američkom Jugu iz filma 'Zameo ih vjetar', obnavljaju se velike seobe barbarskih naroda, kao u prvim stoljećima naše ere, i ponovno oživljavaju, barem u Italiji, rituali i običaji kasnog Rimskog Carstva.

Nulti broj (Profil; preveo Inoslav Bešker)

Posljednji roman Umberta Eca vraća ga temi medija, koje je cijeloga života izučavao, za koje je redovito pisao i koje je uvijek bio spreman nemilosrdno kritizirati. U ‘Nultom broju’ je novinarska redakcija jazbina iz koje se lansiraju spinovi, a novine su pokrenute ne radi informiranja, nego radi manipuliranja i diskreditiranja i, najvažnije, zato da bi vlasnik imao idealno oružje za ucjenjivanje moćnijih od sebe i ulaznicu za povlašteni krug u kojem se izvrsno zarađuje.

Novinar koji hoda zakutcima Milana rekonstruira okolnosti Mussolinijeve smrti i paranoično ih povezuje s najmračnijim urotama i pokoljima koji su obilježili talijanske 'olovne godine' terorizma. Ljubavna priča dvoje gubitnika – prezrela i nerealizirana pisca i novinarke koja mora konfabulirati o 'nježnim prijateljstvima' slavnih, a plače na Beethovenovu Sedmu simfoniju - sve to se može naći u zabavnom ‘Nultom broju’, romanu koji prvenstveno demistificira medije.

Roman je odmah zasjeo na vrhove top-liste najprodavanijih knjiga u Italiji. Ovaj triler o novinarstvu i svijetu u kojem živimo realističan je i kad se doima satiričnim, kroničarski zastrašujući. Majstor tekstualne kuhinje baveći se nekim od svojih omiljenih tema – teorijama zavjere, manipuliranjem i mračnom stranom medija – ovim je romanom napisao sjajnu analizu našeg doba.