Bio je i devedesetih godina grozno neuspješan političar koji se priklonio Slobodanu Miloševiću kao novom Titu te šutke odobravao trogodišnje ubijanje Sarajeva koje je na filmu branio u svojoj vjerojatno najpoznatijoj ulozi. Bio je veliki prijatelj s Borisom Dvornikom, pa onda i veliki neprijatelj zbog fundamentalnih političkih razilaženja. Bio je savršen u ulogama malih ljudi i radnika, u ulogama seljaka i partizanskih boraca, ali i u ulogama Roma, hrvatskih lugara i beogradskih liječnika. Akcija, drama i komedija su mu bile u malom prstu te je ostvario niz fantastičnih uloga, istovremeno uvijek prepoznatljiv kao Velimir Bata Živojinović, ali i uronjen u lik koji tumači.

Velimir Živojnović rođen je 1933. u selu Koračica pored Beograda, a za glumu se zainteresirao radeći kao 15-godišnjak kao scenski radnik. Akademiju je upisao iz trećeg pokušaja, krenuo glumiti u kazalištu, a 1955. ostvario i svoju prvu malu filmsku ulogu. No njegova je zvjezdana filmska karijera lansirana zahvaljujući Veljku Bulajiću, redatelju koji ga je izabrao za jednu od glavnih uloga u svom prvom spektaklu ‘Vlak bez voznog reda’ iz 1959. godine i koji je kao stalni suradnik značajno obilježio karijeru Bate Živojinovića.

Živojinović je nevjerojatnu popularnost u Jugoslaviji postigao glumeći u brojnim partizanskim spektaklima kao što su ‘Kozara’, ‘Neretva’ (oba je režirao Bulajić) i ‘Sutjeska’, ali to je bio zapravo samo manji dio njegovog glumačkog opusa. Ovaj je glumac bio i simbol uspjeha socijalističke Jugoslavije, siromašno dijete sa sela kojemu je SFRJ omogućio školovanje i afirmaciju, za što u nekom drugom sistemu sigurno ne bi imao priliku.

Život Bate Živojinovića je u mnogočemu i simbol za priču o socijalističkoj Jugoslaviji koja je nakon Drugog svjetskog rata provela jedinstven emancipacijski, industrijski i urbanizacijski projekt pretvaranja ‘zemlje seljaka na brdovitom Balkanu’ u najprestižniju socijalističku državu ere Hladnog rata, predvodnicu Pokreta nesvrstanih u kojoj svatko ide i na godišnji odmor na more. Isto tako, Živojinović je simbol krvavog raspada te Jugoslavije, jedan od vjernika u bratstvo i jedinstvo koji se na kraju stavio na stranu nacionalizma i rata.

Kroz filmsku karijeru Bate Živojinovića se vide i transformacije Jugoslavije: njen utemeljiteljski mit NOB-a i partizanske borbe, njena industrijalizacija i urbanizacija (npr. ‘Uzavreli grad’), njena međunarodna relevantnost (npr. uloga u ‘Skupnom portretu s damom’ uz Romy Schneider), pa stvaranje urbane, socijalističke buržoazije (npr. ludi doktor Nedeljković u ‘Žikinoj dinastiji’ ili bivši suprug Milene Dravić u šarmantnoj komediji ‘Nije lako s muškarcima’ koji kao arhitekt gradi po Libiji) te naravno visoke umjetničke aspiracije njenih najboljih filmskih autora poput Saše Petrovića i Ante Babaje. Živojinović je glumio i pozitivce i negativce, ne napravivši nijednu lošu ulogu, a istovremeno nikad nije postao umišljena veličina koja nije spremna parodirati svoje manirizme i filmski imidž. Dvije Zlatne arene koje je dobio u Puli u suštini su tek cveba velike glumačke karijere.

Zbog svega toga je izbor najvažnijih i najboljih filmova odnosno uloga Bate Živojinovića vrlo nezahvalan zadatak jer za svaku odabranu čeka još njih nekoliko za koje se može podjednako utemeljeno argumentirati da su ipak bolje. Stoga ovaj izbor pet ključnih uloga Bate Živojinovića treba shvatiti kao poticaj na raspravu o vlastitim favoritima.

Vlak bez voznog reda (1959)

Iako će neki sigurno preferirati njegov nastup u ‘Kozari’ tri godine kasnije, Bata Živojinović je u svojoj prvoj važnijoj filmskoj ulozi postavio temelje svojeg kasnijeg imidža. Veljko Bulajić je nepoznatog glumca iz Beograda stavio u ulogu u socrealističkoj drami o naseljavanju seljaka iz kamenitih, siromašnih dijelova Jugoslavije na plodnu ravnicu Panonije, što je Živojinović izvrsno iskoristio, odmah se gledateljima urezavši u pamćenje. Bio je kao jedan od njih, a ipak malo glamurozniji, bio je mali čovjek u velikom socijalističkom eksperimentu permanentnog i planiranog napretka koji se muči prilagoditi svemu tome, ali ipak neumorno i s dirljivom vjerom radi na izgradnji nove, bolje Jugoslavije od one monarhističke. Batin dalmatinski seljak Duje je označio početak velike filmske karijere.

Skupljači perja (1967)

Iako je imao sve fizički kvalitete balkanskog krkana, sa svojim širokim čelom i snažnom vilicom te širokim plećima, Živojinović je imao još veću dušu. Ona je svu svoju raskoš pokazala u remek-djelu Aleksandra Petrovića ‘Skupljači perja’, u kojemu se prikazuje nimalo lagan život Roma, s jedne strane obilježen bijedom i diskriminacijom, a s druge pjesmom i solidarnošću. Iako je glavna zvijezda filma bio Bekim Fehmiu, Živojinović je pokazao da za njega ne postoji sporedna uloga, ali i da je velikodušan glumački partner koji će ostaviti svoj trag na filmskom platnu, ali ne na račun kolega.

Breza (1967)

Fabijan Šovagović je bio jedina glumačka konkurencija Bati Živojinoviću kad je riječ o prikazu muške boli u jugoslavenskom filmu, ali teško da je itko znao biti tako uvjerljivo iz očaja pijan kao Živojinović. U ovom su filmu bili savršeni glumački takmaci, a Živojinović je za svoju ulogu lugara Marka i groznog supruga Janici dobio Zlatnu arenu. Kao što se odlično uklapao u Bulajićev socrealizam, tako se i savršeno uklopio u Babajin modernizam, a njegov površno okrutni Marko koji se na kraju slomi pred svime što je učinio supruzi predivna je kreacija i dekonstrukcija ruralnog mačizma. Živojinovićevo zapomaganje na kraju ‘Breze’ skoro je pa neugodno gledati zbog glumčeva razarajućeg naturalizma.

Valter brani Sarajevo (1972)

Iako je u brojnim partizanskim spektaklima bio uvjerljiv akcijski junak, njegova je najpoznatija uloga iz tog žanra zapravo napeti urbani triler u kojemu glumi Vladimira Perića Valtera, partizanskog ilegalca koji u okupiranom Sarajevu vodi otpor protiv nacista. Batin je Valter efikasan, hladnokrvan, praktično i taktički inteligentan te potpuno posvećen svojem cilju, kao kombinacija Humphreyja Bogarta i Charlesa Bronsona. ‘Valter brani Sarajevo’ Hajrudina Krvavca je punokrvan akcijski triler, pun fantastično režiranih scena i pamtljivih rečenica, film koji je fundamentalno obilježio identitet glavnog grada Bosne i Hercegovine. Usput je najgledaniji film u Kini svih vremena.

U raljama života (1984)

Još jedna genijalna epizoda, ovaj put u Grlićevoj adaptaciji postmodernističkog romana Dubravke Ugrešić ‘Štefica Cvek u raljama života’. Živojinović je kao karikirani mačoid koji izgovara legendarnu rečenicu o ‘karanju’ ujedno parodirao svoj dotad ustanovljeni filmski imidž, pokazujući da ima i veliki talent za komediju. Virilan preko svake mjere dobrog ukusa, Živojinović je u ovoj adaptaciji iskoristio do kraja svaku svoju minutu, otvarajući si novi glumački prostor za široku, vodviljsku komediju, koji je u nekoliko sljedećih uloga doveo do vrhunca.