"Brijem bradu, brkove - da ličim na Pankrte", pjevao je prije više od 40 godina Branimir Štulić na Azrinoj uspješnici "Balkan", označivši tako tranziciju dugokosih hipija prema slavnom novom valu. Premda ni sami nisu sigurni jesu li bili prvi pankeri u Jugoslaviji, svakako su među pionirima. Album "Dolgcajt", što na slovenskom jeziku znači "dosada", donio je izrazito politične pjesme, odnosno udar na jugoslavenski režim slijeva, a kritičar Zoran Stajčić ga je okarakterizirao velikom prekretnicom.

Premda se članovi bliže sedmom desetljeću života, Pankrti i dalje sviraju, što je bio povod ovom razgovoru. Naime, grupa će zasvirati 20. lipnja na manifestaciji Ljeto u MSU-u, gdje ove godine nastupaju izvođači poput Rundeka i ekipe, Pavela, M.O.R.T.-a i Damira Avdića. Organizatori ističu kako je to možda zadnja prilika da se vidi jedan od najutjecajnijih bendova s ovih prostora. Na naša je pitanja odgovarao Peter Lovšin, polovica autorske osovine Lovšin-Tomc, koji se prisjetio njihovih početaka, ali i ponudio viđenje današnje Slovenije.

Prošlo je više od 40 godina od objave vašeg albuma "Dolgcajt". Kako danas gledate na svoje nasljeđe?

- Kako na početku nikad nismo mislili da ćemo svirati više od jednog koncerta, jer smo bili uvjereni da će nas odmah zabraniti, naravno da nismo imali baš nikakvih ambicija u vezi našeg rada. Kamoli o našem nasledstvu. Kad smo napravili "Dolgcajt" već smo bili uvjereni da će biti aktualan bar godinu ili dvije. No, nismo računali da društvo u cjelini u smislu političke etike i humanosti neće napredovati baš ništa. Dakle, nije baš neka posebna zasluga Pankrta i "Dolgcajta" da je aktualan još danas. Glavni igrač je vreme, koje je stalo.

Kako ste došli na ideju da svirate punk?

- Kad smo čuli prve pank pjesme Sex Pistolsa, Clasha i Ramonese i skužili ideje iza njih, odmah smo znali da je to ona nova faza rokenrola koju smo čekali.

Koji je bio prvi punk bend u Jugoslaviji, Pankrti ili Paraf?

- Šta ja znam, možda Pekinška patka.

Tada ste se narugali režimskom pjevaču Đorđu Balaševiću. Jeste li u međuvremenu promijenili mišljenje?

- Tada nas je iritirala direktna servilnost ideje i bilo se je lako rugati tome. Možda čak i prelako. Fakat je da original još uvijek stoji, meni se čak i sve više sviđa, istinski je dobro napravljen, a na našu pjesmu smo zaboravili i mi.

Tko su vam bili saveznici u napadu na jugoslavenski režim slijeva?

- Nikad nismo tražili saveznike a bogami ni oni nas. Bili smo, kako smo nekud rekli, svoja Partija na dvije noge. Sami, ne da bi to htjeli ili se tome protivili.

1985. godine ste zajedno sa Zabranjenim pušenjem krenuli u "Turneju pomirenja". Kako je to izgledalo?

- Baš fino, bio je pravi rokenrol ugođaj, ja sam se tada najviše družio sa dr. Neletom, atmsfera je bila sjajna, tako da smo onda Pušenje pozvali krajem '87. i na naš "Zadnji pogo v Ljubljani". Tada su došli s Kusturicom na basu, opet je bilo prijatno cjelonočno druženje. Ali od onda se do sada nikad više nismo ni sreli, ni vidjeli, ni čuli. Tako to dođe.

Je li Ljubljana danas siva i dosadna kao u doba kada ste odrastali?

- Ne, Ljubljana je drugčija. Više zelena i roza.

Nismo doživjeli totalnu revoluciju, prije totalnu kontrarevoluciju. Kako gledate na današnju političku scenu u Sloveniji?

- Nekako mi se čini slična Jugoslaviji na početku sedamdesetih u pogledu političkih sloboda. S tim da su tada mediji bili puno više šaroliki: ipak je to bilo vrijeme Starta i Džuboksa, pa bilo je onda filmskog crnog vala, studentskih nemira i filozofa koji su razmišljali drukčije. Kod nas sada gotovo sva takozvana lijeva inteligencija funkcionira kao agitprop stranog velikog kapitala i digitalnog transhumanizma. A desni su se gotovo svi izgubili negde osamdeset godina nazad kao vječne žrtve NOB-a.

Pratite li suvremenu slovensku ili regionalnu scenu? Možete li izdvojiti neke izvođače?

- Teško bih izdvojio neke nove klince. Čini se da boljih od Parafa, Idijota, Orgazma, Gustava, Bajage, Filma, Pušenja i Miše Kovača nema.

Što fanovi mogu očekivati od nastupa u Muzeju suvremene umjetnosti?

- Možda ćete čuti jednu ili dvije nove pjesme, inače je naš repertoar isti več skoro 50 godina.