Riječ je o uzbudljivoj priči o spektakularnoj krađi nadgrobnih spomenika koju počini skupina demobiliziranih vojnika prepuštenih sudbini u Francuskoj koja se nakon krvavoga četverogodišnjeg ratovanja više bavi glorificiranjem mrtvih nego brigom za preživjele.

Lemaitre je naslov knjige posudio iz pisma koje je svojoj ženi napisao vojnik koji je zbog izdaje strijeljan u prosincu 1914., a rehabilitiran u siječnju 1921.

'Goncourtova akademija željela je nagraditi umijeće stečeno pisanjem kriminalističkih i popularnih romana, što je dobra novost za popularnu literaturu', rekao je Pierre Lemaitre komentirajući nagradu.

Bernard Pivot, član Goncourtova povjerenstva za dodjelu nagrade, pohvalio je 'mješavinu filmske naracije' i 'popularnoga romana u pozitivnom smislu te riječi', ističući pritom važnost odabira poslijeratnoga razdoblja kao okvira u kojemu se zbiva radnja jer pokazuje da se "strahote nastavljaju i nakon uspostave mira".

Goncourtova nagrada utemeljena je 1903. i dodjeljuje se svake godine početkom studenoga. Premda je nagrada samo deset eura, ona dobitniku jamči vrlo visoku nakladu.

Piscu nagrada može biti dodijeljena samo jedanput. No, to je pravilo ipak jedanput prekršeno: Romain Gary dobio ju je 1956. za roman 'Racines du ciel' i 1975. za roman 'Momo, zašto plačeš?' koji je objavio pod pseudonimom Emile Ajar