Slavoj Žižek konačno ima konkurenciju kod zagrebačke publike! Riječ je o, ne baš iznenađujuće, francuskom ekonomistu Thomasu Pikettyju, čije je gostovanje na Filozofskom teatru u HNK-u izazvalo ogroman interes javnosti i do zadnjeg mjesta ispunilo žutu kuću na Trgu maršala Tita. Piketty je u Zagrebu boravio samo nekoliko sati, ali vrijeme nije gubio te se uspio susresti i s premijerom Zoranom Milanovićem da bi pak u 19.30 izašao s voditeljem Filozofskog teatra Srećkom Horvatom pred uzbuđenu publiku u HNK-u.

I bila je to, nema sumnje, donekle neočekivana kombinacija ljudi, među kojima su bili i neki visokopozicionirani SDP-ovci (npr. Nenad Stazić) i potpredsjednica Vlade Vesna Pusić, no i mlada ekonomistica Vedrana Pribičević sa Zagrebačke škole ekonomije, kao i pojedini profesori s Filozofskog fakulteta, plus naravno raznolika mladež, vjerojatno i bivša publika Subversive Festivala. Bili su ondje i primjerice sindikalist Vilim Ribić, kao i Josip Manolić, te ekonomist Mladen Vedriš, ali i razni ljudi s nezavisne i alternativne scene. 

S obzirom na zanimljiv nastup Thomasa Pikettyja, koji se doduše u dobroj mjeri sastojao od prezentacije ideja koje izlaže u 'Kapitalu u 21. stoljeću', te na reakcije gledatelja i interes medija, može se itekako zaključiti da je ovo dosad vjerojatno najbolje izdanje Filozofskog teatra. Piketty je ostavio odličan dojam kao vrijedan znanstvenik i ekonomist, ali i pronicljiv analitičar aktualne situacije u Europskoj uniji.

Piketty je u pola sata - uz dosta grafikona - ponudio povijesni rezime distribucije bogatstva, od kojih su možda najzanimljiviji dijelovi u kojima govori o nultoj stopi poreza na nasljedstvo, koja 'kako čuje, postoji u Hrvatskoj, a koju nitko ne želi' i svojevrsnoj prekretnici u stvaranju nejednakosti koja je u Americi započela s neoliberalizmom Ronalda Reagana, a u Europi s Margaret Thatcher.

'Povijest nejednakosti uvijek je uvjetovana time kako je interpretiramo, a u povijesti su i književna tumačenja nejednakosti uvjetovala interpretaciju i političku artikulaciju problema nejednakosti', rekao je Piketty, tvrdeći i da se 'odnos bogatstva i dohotka povećava, odnosno povećava se povrat na bogatstvo, što se posebno pokazuje u društvima sa stagnirajućom populacijom. Nejednakost u bogatstvu je daleko veća od nejednakosti u dohotku, a kapital se vratio na razine otprije Prvog svjetskog rata’.

U drugom dijelu govora Piketty se osvrnuo na aktualnu krizu u Uniji, u čijem se središtu nalazi Grčka, i pritom podsjetio da su Francuska i Njemačka u poraću Drugog svjetskog rata 'restrukturirale dug, što je pristojan način da se kaže da je on dijelom oprošten' te dodao da je 'čudno da te države danas od pojedinih europskih nacija zahtijevaju da vrate sav novac'. Piketty je u tom kontekstu naročito govorio o inflaciji kao sredstvu kojim se može upravljati dugom, tj. obezvrijediti ga.

'Za državu poput Hrvatske jako je važno pitanje državnog kapitala i privatizacije, a puno se može naučiti o razvoju privatnog i državnog bogatstva', rekao je Piketty, zagrebačkoj publici otkrivši kako ga zanimaju i hrvatske statistike o oporezivanju, koje bi želio detaljnije analizirati. Piketty se na pitanje Srećka Horvata pozitivno očitovao o premijeru Zoranu Milanoviću, kojega je prethodno upoznao u Banskim dvorima, a u taj je dio razgovora odlično inkorporirana i snimka iz Hrvatskog sabora koja je prikazala Milanovićevu raspravu s Brankom Vukšićem o ‘Kapitalu u 21. stoljeću’.

‘Javni kapital je isto što i privatni, samo je u rukama države - slučaj Italije pokazuje rast vrijednosti državnog kapitala. Oni imaju negativan javni kapital, a da su prodali i svoje škole, bolnice i autoceste – a ne kažem da su to trebali učiniti – i dalje ne bi imali dovoljno da namire sav državni dug’, napominje Piketty, smatrajući da ‘privatizacija uzrokuje ogromne nejednakosti, a vjerujem da je tako i u Hrvatskoj, kao i u drugim postsocijalističkim zemljama, što je dobro prikazao mladi hrvatski ekonomist Filip Novković u svojem radu'.

Upitan da posavjetuje hrvatsku Vladu o konkretnim ekonomskim potezima, Piketty je odgovorio: ‘Moj cilj nije biti političar, političar ne bi trebalo biti stalno zanimanje. Mislim da bi se ljudi politikom trebali baviti privremeno i tada vratiti svojem prijašnjem poslu. Knjige se ne pišu za političare, već za sve, a vi očito imate premijera koji čita knjige i to je dobro za vas.'

'Rješenja za zemlje periferije ista su kao i za Njemačku i Francusku, a ove dvije zemlje su se loše ponijele i prema svojim građanima te se kod njih jako usporio rast dohotka. Treba nam i fleksibilnost u pristupu deficitu, jer to nije pitanje ljevice ili desnice, nego povijesnih iskustava. Njemačko iskustvo s inflacijom utjecalo je na stvaranje monetarne unije, ali ne smije njen jedini cilj biti izbjegavanje inflacije', upozorio je francuski ekonomist.

Upitan od Srećka Horvata što misli o novoj grčkoj vladi predvođenoj Sirizom i Aleksisom Ciprasom, Piketty je odgovorio: ‘Nekad trebamo nove političke stranke koje će nadomjestiti stare. Nije bitno hoće li primjerice Podemos doći na vlast, nego je nužna promjena makroekonomske politike na razini EU-a. Dolazim iz zemlje u kojoj politička inovacija dolazi s krajnje desnice te Njemačka i Francuska moraju shvatiti da Siriza i Podemos kao stranke krajnje ljevice nisu opasne kao stranke krajnje desnice. Rješenje je po meni ovo - glavni problem s grčkom vladom je to da mora pokazati da se ne bori samo za sebe, nego predstaviti program reformi cijele eurozone, i za Portugal, Španjolsku itd.'

Zadnji dio Pikettyjeva gostovanja na Filozofskom teatru bio je pak rezerviran za pitanja iz publike, od kojih je jedno od zanimljivijih bilo ono ekonomistice Vedrane Pribičević: ‘Rekli ste govoreći o dugu da su francuske banke vlasnice dugovanja Velike Britanije. Mislite li da je moguće uspostaviti mrežu dugova i prebacivati ih? Biste li podržali taj projekt kad bi se dug zemalja djelomice mogao oprostiti ako banke duguju jedne drugima? Biste li napravili politički pritisak da se to napravi?' Piketty je odgovorio da bi podržao nešto tako jer 'Europska unija ima pozitivnu poziciju te više duguje sebi nego drugim zemljama; globalno smo u plusu'. Upozorio je da se u krizi eurozone izgubio velik ljudski kapital, podsjetivši da u današnjoj Europskoj uniji 'mladi počinju život bez profesionalnog iskustva, nemaju start, i to je beskrajno tužno'.