Delbono naslov svoje predstave preuzima iz Rimbaudovih stihova koji se isprepliću s tekstovima pjesničkih velikana 20. stoljeća, poput Pasolinija, Artauda, Eliota i Whitmana.

Na taj način on sklada narativnu inkantaciju koju uglazbljuje Alexander Balanescu.

Pippo Delbono autor je, glumac i redatelj koji slovi za jednog od najnekonvencionalnijih i najistaknutijih talijanskih kazališnih umjetnika. Započeto klasično kazališno obrazovanje Delbono napušta u potrazi za novim kazališnim jezikom te odlučuje proučavati principe istočnjačkog kazališta, u čijem je središtu detaljan i rigorozan rad glumca na tijelu i glasu; u kojem se susreću kazalište i ples.

Početkom 1980-ih, osniva Kazališnu skupinu Pippa Delbona, s kojom je izveo sve svoje predstave.

Njegove predstave nisu prikaz kazališnih tekstova, nego cjelovita ostvarenja u kojima su glumci dio stabilne jezgre koja s vremenom raste. Susreti s ljudima s društvene margine donijeli su preokret u Delbonovu poetskom istraživanju. Iz jednog takvog susreta iznikla je i predstava 'Barboni' (1997). Predstave 'Bijes' (La Rabbia, posvećena Pasoliniju), 'Rat' (Guerra), 'Bijeg' (Esodo), 'Plastični ljudi' (Gente di plastica), 'Krik' (Urlo), 'Tišina' (Il silenzio) i 'Ovaj divlji mrak' (Questo Buio Feroce) te druge - izvedene su u više od pedeset zemalja.