Pitanje obrazovanja konačno je u Hrvatskoj postalo prvorazredno političko pitanje, navode u priopćenju HDP i HDKDM, dodajući da se to dogodilo nakon što je 'zbog neviđenih javnih i političkih pritisaka propala kurikularna reforma Borisa Jokića i njegova tima, nakon što je ispisano valjda stotine stranica komentara i polemika o famoznom popisu lektire i podobnim i nepodobnim autorima' te nakon što su se razne interesne skupine i pojedinci uključili u rastakanje dobre ideje o reformi školstva'. Kurikularna reforma bila je, podsjećaju, i povod za najveće demonstracije u Hrvatskoj poslije famoznog prosvjeda za Stojedinicu.

'Iz takve energije i otpora rigidnim idejama i osobnim interesima koji su srušili Jokićevu reformu i oni ne tako naivni imali su pravo nadati se nečem boljem za hrvatsko školstvo', navodi se u priopćenju u kojemu HDP i HDKDM upozoravaju kako kurikulum hrvatskog jezika, objavljen u Narodnim novinama, a po kojem će se od sljedeće školske godine poučavati ovaj predmet, 'nije, nažalost, donio ništa bolje'.

'Štoviše, to je veliko razočaranje. Ponajprije zato što je sustavno iznevjereno sve ono zbog čega je reforma i pokrenuta. U prvom redu iz kurikuluma su izbačeni svi suvremeni hrvatski i strani autori i to bez suglasnosti stručnog tima koji je dokument i izradio. Ministrica Blaženka Divjak zatražila je mišljenje Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Filozofskog fakulteta u Rijeci, Filozofskog Fakulteta u Zagrebu i Fakulteta organizacije i informatike. Problem je u tome što se ne zna TKO je u tim institucijama sudjelovao u ovoj konačnoj verziji koja svima izgleda kao kafkijanska noćna mora. To je kurikulum čiji se konačni autori skrivaju iza imena institucija. Veliki Sud i nepoznat netko donijeli su odluku, sve je objavljeno u Narodnim novinama i kraj priče', stoji u priopćenju.

Prvotna ideja bila je, upozoravaju, da se postojeća lektira 'osvježi' suvremenim piscima i njihovim tekstovima, a koji su po svojoj temi, problemima i jeziku bliži djeci i mladima koji ih kao lektirne naslove moraju čitati.

'Već je desetljećima jasno da neki tekstovi klasika, ma koliko bili važni za književnu povijest, sustavno odbijaju mlade od čitanja. Važna je ideja tog kurikuluma bila odgojiti čitatelje. A umjesto toga, učinjeno je upravo suprotno: iz novog kurikuluma izbačeni su suvremeni autori. Umjesto pametne ravnoteže klasika i suvremenih pisaca u kurikulumu, sada imamo samo klasike. Doduše, u uputama nastavnicima stoji da se potiče nastavnike da za poučavanje izaberu suvremene tekstove ili da aktualiziraju tekst klasika nekim suvremenim tekstom. Ali kojim?', pitaju pisci, navodeći da ne stoji ni argument da će nastavnici sami birati djela suvremenih autora te da im je pri tome dana potpuna sloboda.

'Prva kurikularna reforma datira još iz 2016. godine i od tada do danas traju polemike o podobnosti i nepodobnosti određenih autora, napisano je stotine stranica o nepodobnim piscima, o svim tim užasima kojima bi suvremena književnost mogla zatrovati mlade duše, a nastavnike se plašilo i sudskim progonima i pravobraniteljicom za djecu. Vjerujem da će se i u tako naelektriziranoj atmosferi neki nastavnici usuditi posegnuti za romanima Olje Savičević Ivančević, Ivane Bodrožić, Renata Baretića, Ante Tomića ili Kristiana Novaka te za poezijom Eveline Rudan ili Anke Žagar. Bit će, nažalost, i mnogo onih koji to neće činiti. Onih koji će se opravdano bojati pritiska roditelja ili kolega u školi, novinskih tekstova i portala. Jer nema danas osjetljivije stvari nego što su duše djece i nego što je lektira. Smatramo da nije trebalo ukloniti prošireni popis suvremenih hrvatskih i stranih autora jer bi on bio nastavnicima dobar orijentir u ovako velikoj promjeni kao što je nova reforma', tvrde HDP i HDKDM.

Druga ideja kurikuluma, dodaju, bila je obrnuti proces; da se umjesto od starijih pisaca, Egipta, Grčke i Rima krene od suvremenih pisaca te tako olakša razumijevanje književnog teksta i postigne možda ono najvažnije: da djeca počnu uživati u čitanju.

'U novom kurikulumu imamo recimo i to da učenik prepoznaje i opisuje književni tekst u književnopovijesnom, društvenom i kulturnom kontekstu. Nizanjem klasika i njihovim smještanjem u kontekst razdoblja vraćamo se zapravo na staro. Tri godine žučnih polemika, a ništa se zapravo nije promijenilo', zaključuje priopćenje u kojemu HDP i HDKDM naglašavaju i da aktualni kurikulum 'niti u jednom svom dijelu nije u skladu sa Strategijom poticanja čitanja', koju je Vlada Republike Hrvatske prihvatila na sjednici 2. studenog 2017., a koju su izradili Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH.

'Cilj je spomenute strategije poticanje čitanja i razvoj kulture čitanja, što će omogućiti što širim društvenim slojevima čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem. Strategija je zamišljena kao niz akcija za poticanje čitanja od vrtića pa sve do domova umirovljenika, a u to svakako spadaju i učenici osnovnih i srednjih škola. Pogotovo učenici. Ono što je konačno prihvaćeno kao lektira tragično će unazaditi sve pokušaje da se učenike starijih razreda osnovne i srednjih škola potakne na masovnije čitanje. Kao da netko u ovoj zemlji sustavno radi protiv učinkovitijeg i suvremenijeg školstva', stoji u priopćenju HDP-a i HDKDM-a koji upozoravaju da se kao strukovne udruge koje okupljaju pisce oštro protive takvim 'lošim eksperimentima s djecom koja bi trebala postati budući čitatelji'.

'I, naravno, ne radimo to prvenstveno u svoje ime, u ime toga jesu li naši članovi na nekom od nekoliko proširenih pa kraćenih popisa lektire ili nisu, nego u ime generacija koje će tek ući u avanturu čitanja kad se upišu u prvi razred osnovne škole. Ovaj dokument koji se donosio za budućnost s njom, nažalost, nema veze. Opet nas je sustiglo pretprošlo stoljeće, a na ozbiljnom smo putu još dalje unatrag', zaključuju.