Pod nazivom 'Pjesnički suret s Dragom Štambukom' u Društvu hrvatskih književnika održana je vrlo posjećena tribina na kojoj su Boris Beck i Zoran Kravar predstavili pjesnikove posljednje zbirke pjesma 'Mirula', 'Staklena šuma' i 'Pognuta riža' te govorili o njegovu pjesništvu
Teoretičar književnosti Zoran Kravar ocijenio je govoreći o poetskome govoru Drage Štambuka da je 'reduktivnost' njegova karakteristika, a na sintetičkoj razini velika jednostavnost s dosta ponavljanja.
'Drago je emfatičan pjesnik koji se služi malim brojem leksičkih natuknica', rekao je Kravar govoreći o ekonomičnosti Štambukova pjesničkog izraza. Ocijenio je kako je on 'eliptičan pjesnik, koji oduzima, a ne domeće', pri čemu je njegove pjesme usporedio sa skulpturama Giacommettija.
Po Kravarovim riječima, Štambukove prve pjesme bile su 'prilično hermetičke', a u novijim zbirkama prevladava dokumentaristička, dnevnička - svakodnevna situacija. Kako je rekao, mit i religija prisutniji su u Štambukovoj poeziji od filozofije. 'Religija je jako prisutna u smislu u kojem poezija treba religijsko za prevladavanje ovostrane prisutnosti, a kao konfesija dominiraju kršćanski motivi', objasnio je Kravar.
Voditeljica tribine Lada Žigo uvodno je rekla kako je Drago Štambuk na jednoj tribini nastupio prije sedam-osam godina te da je o njegovim zbirkama malo pisano premda mu je zbirka pjesama 'Mirula' nagrađena nagradom Josipa Severa. Štambuk je prvi dobitnik nagrade 'Dragutin Tadijanović' te utemeljitelj svehrvatskoga pjesničkog festivala 'Croatia rediviva'.
Novinar i književnik Boris Beck proveo je nazočne kroz Štambukovu zbirku 'Staklena šuma' te kroz 200-tinjak haiku pjesama objavljenih u zbirci 'Pognuta riža', pri čemu je istaknuo kako u tim zbirkama iskazuje veliku brigu prema jeziku. On je čuvar starih riječi koji se stalno vraća inzularnosti - Braču i Selcima, rekao je Beck.
Drago Štambuk (Selca, Brač, 20. rujna 1950.) hrvatski je liječnik, pjesnik, esejist i diplomat. Diplomatsku dužnost obnašao je u Londonu, New Delhiju, Kairu te Tokiju.