Mihail Šolohov (1905-1984) jedno je od najpoznatijih imena sovjetske komunističke književnosti, ali to ne znači i da je doista autor svojeg najpoznatijeg djela, višetomnog epskog romana 'Tihi Don', koji je 1965. godine nagrađen Nobelom za književnost. Glasine oko toga da Šolohov nije napisao 'Tihi Don' pratile su ga cijelog života, između ostaloga je to sugerirao i Aleksandar Solženjicin, također dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali i žestoki antikomunist.

Čini se da u međuvremenu možemo bez sumnje ustvrditi da Šolohov nije napisao 'Tihi Don', naročito ako se u obzir uzmu studiju profesora književnosti Zeeva Bar-Selle, koji se proučavanjem 'Tihog Dona' bavi već dvadeset godina. Solženjicin je mislio da je prve tomove romana napisao pisac i pedagog Fjodor Kjurkov, koji je poginuo 1920., u građanskom ratu nakon Oktobarske revolucije, no Bar-Sella ih pripisuje Venjaminu Krasnuškinu (1891-1920), potomku kozačkog plemstva koji se istaknuo svojim proznim skicama posvećenim krajoliku i iza sebe ostavio šestotomni književni opus, većinom neobjavljen.

Prva knjiga 'Tihog Dona' je pak izašla 1926. godine, kada je Šolohov imao 21 godinu. Dotad se nije uopće bavio pisanjem, nego je bio nižerangirani komunistički funkcioner iz provincije, koji je zbog korupcije premješten u Moskvu. Bar-Sella smatra da je sovjetska tajna služba time ucijenila mladoh Šolohova, te da je on do kraja života bio samo fasada za objavljivanje knjiga koje su napisali drugi.

Bar-Sella ističe u studiji 'Tihi Don protiv Šolohova', na koju se poziva Frankfurter Allgemeine Zeitung, da je Šolohov na početku Prvog svjetskog rata imao tek devet godina, a da je kada je izbio građanski rat između Crvene armije i bjelogardejaca imao četrnaest. A baš su to ključni događaji u 'Tihom Donu', na kojemu je Šolohov po službenoj verziji radio od 1926. do 1940. godine.