Od ukupno 17 izložbi, koliko ih ove godine nudi Organ Vida, u MSU su one najvažnije i isplati ih se pogledati sve, ali prije svega nagrađivanu 'Povijest mizoginije. Poglavlje 1. O pobačaju' španjolske fotografkinje Laie Abril. Izložba govori o posljedicama nedostatka sigurnog, legalnog i slobodnog pristupa pobačaju, pri čemu autorica nudi povijesni pregled opasnih i krajnje uznemirujućih metoda prekida trudnoće, primjerice iglom za pletenje koja se, onda kada je trudnoća već vidljiva, gura u vrat maternice i izaziva preuranjeni porođaj.

'Svake godine 47 tisuća žena na svijetu izgubi život kao posljedica nestručnog pristupa pobačaju', upozorava autorica, dodajući da ga 'zakon može zabraniti, ali on će se i dalje događati'. Navodi, među ostalim, primjer Poljske, u kojoj je 27. lipnja 2015. organizacija Women on Waves prvi put upotrijebila 'dron za pobačaj' koji je prenosio tablete za pobačaj iz Frankfurta u Njemačkoj do gradića Słubice.

'Pobačaj je legalan u čitavoj Europskoj uniji osim u Poljskoj, Irskoj i Malti. Službeni broj pobačaja u Poljskoj, zemlji s 38 milijuna stanovnika, samo je 750 godišnje. Women on Waves procjenjuju da je realni broj oko 240.000 pobačaja godišnje', navodi autorica koja na edukativnoj izložbi nudi i niz stvarnih i vrlo potresnih priča žena iz čitavog svijeta, među kojima je i ona djevojčice iz Nikaragve, koja je sa samo devet godina rodila dijete svoga oca, koji ju je godinama silovao.

Abril slučaj vizualizira ultrazvukom kako bi sačuvala intimu djeteta i majke. Užasan je i primjer El Salvadora, u kojemu se, i to prema zakonu iz 1998., žene koje imaju spontani pobačaj osuđuje na 30 ili 40 godina zatvora. Dakako, tu je i priča iz Irske, u kojoj su krajem 2014. klinički mrtvu ženu pretvorili u ljudski inkubator, odnosno priključili na aparate jer je u trenutku smrti bila trudna 15 mjeseci. Prema 8. amandmanu irskog ustava, čije je izbacivanje nedavno izglasano na referendumu, naime, nerođeno dijete ima ista prava kao i majka. Na koncu je reagirao visoki sud, utvrđujući da fetus ima male šanse za preživljavanje pa je određeno isključivanje sustava za održavanje života.

Još jedan rad sjajne Laie Abril, 'Mitovi o menstruaciji', može se vidjeti na jednoj od grupnih izložbi u MSU - 'Budnost, borba, ponos - kroz njezine oči', čija je kustosica umjetnička direktorica Organa Vida Marina Paulenka. Na njoj je predstavljeno ukupno 13 međunarodnih umjetnica, uključujući Zanele Muholi, fotografkinju iz JAR-a, poznatu po seriji portreta pripadnika LGBTQ zajednice u svojoj zemlji te hrvatsku fotografkinju Sandru Vitaljić i njenu potresnu fotografsku instalaciju 'Voljena' (2011. - 2013.), koja tematizira nasilje u vezama.

Glavna festivalska izložba - 'Uključene, aktivne, svjesne - ženske perspektive danas' - pokazuje kojim se temama fotografkinje danas bave i na koji način obrađuju ženski pogled, kako je na otvaranju pojasnila kustosica Lea Vene, koja s Paulenkom potpisuje koncept festivala. Okuplja 20 umjetnica iz čitavog svijeta, među kojima je rad britanske fotografkinje Julie Fullerton Batten 'The Act' iz 2017. izazvao veliku pažnju posjetitelja na otvorenju. Riječ je o seriji portreta žena koje su svjesno odabrale profesiju seksualnih radnica, pornoglumica i striptizeta, napravljen u raskošnim scenografijama dramatičnog svjetla, opisan kao slavljenje ženskog iskustva kroz žensko oko.

Osim njenog, veoma dojmljiv je rad poljske umjetnice bazirane u Los Angelesu, Ilone Szwarc, 'Indeed a new woman' iz 2018., u kojemu istražuje iskustvo strankinje u Americi, poigravajući se, između ostaloga, idejom sada jako popularnih make up tutoriala, u smislu površinske transformacije korištene za proizvodnju ili afirmaciju vlastitog identiteta.

Četvrta izložba u MSU, 'Privilegij', uznemirujuće je duhovita, a predstavlja popularni performans koji je španjolsko-argentinska umjetnica Amalia Ulman izvela na Instagramu, nudeći ljudima pretjeranu, gotovo karikaturalnu verziju sebe u sumornom uredskom prostoru.

Ostale izložbe u sklopu ovogodišnjeg Organa Vida održavaju se na brojnim lokacijama u Zagrebu, a u jakoj se konkurenciji ističe osobito 'Autobiografija gđe. Wish' američke fotografkinje Nine Berman. Otvara se 13. rujna u Galeriji Nova, traje do kraja mjeseca, a ovo joj je svjetska premijera. Autorica u njoj predstavlja ženu koja je preživjela trgovinu ljudima i dječju pornografiju, a koja, unatoč traumama, ovisnosti i siromaštvu, pokušava oblikovati svoj život, postati umjetnica i pripovjedačica. Osim fotografija nastalih u periodu od preko 25 godina u Engleskoj i New Yorku, golemog privatnog arhiva same protagonistice, rad obuhvaća videozapise i crteže, pisma i SMS poruke koje su razmjenjivale protagonistica i fotografkinja.

Zanimljiva je i 'Samo birane trešnje' mlade švedske umjetnice Arvide Byström koja živi i radi na relaciji Los Angeles-London-Stockholm, a koja se svojim radom proslavila na društvenim mrežama. U njemu se oslanja na tipične djevojačke motive i estetiku, cvijeće, zečiće, breskve, trešnje ('odjevene' u minijaturno donje rublje), ali ih pokazuje s dlakama i tjelesnim tekućinama, čime izigrava ustaljene konvencije prikazivanja ženstvenosti. Osim što je kritika normi nametnutih ženskom tijelu, izložba nudi novo gledanje na tjelesnost, ali i na pitanje što to točno određenu sliku čini seksualiziranom ili uvredljivom (time i - često - cenzuriranom). 'Samo birane trešnje' otvaraju se 14. rujna u Galeriji Kranjčar i mogu se vidjeti također do kraja mjeseca.

Za vikend, u subotu 15. rujna, u Hali V Tehničkog muzeja Nikola Tesla Organ Vida organizira tzv. Speed Dating umjetnika i stručnjaka, na kojemu će fotografi i vizualni umjetnici od 15 do 18 sati svoje radove pokazivati stručnjacima sa svih strana svijeta. Cilj je osigurati im dobivanje korisnih povratnih informacija i prilika za izložbe i publikacije. Svi sudionici imat će vremenski okvir od 30 minuta za predstavljanje svoga rada, a najbolji će, prema ocjeni recenzentskog žirija, dobiti nagradu Organ Vida Portfolio Prize – samostalnu izložbu u službenom programu izložbi tijekom redovnog izložbenog programa u novoj galeriji za suvremenu fotografiju, Galerija, u Medulićevoj 16 u Zagrebu.

Recenzentice su spomenuta Arvida Byström, zatim japanska umjetnica Tomoko Sawada, čiji je rad dio grupne izložbe 'Budnost, borba, ponos - kroz njezine oči', potom umjetnica i edukatorica Maria Kapajeva (University for the Creative Arts Farnham) te Fiona Rogers, globalna direktorica razvoja poslovanja u britanskom Magnum Photos Internationalu. Tu su i glavna urednica fotografije u Financiral Times FT Weekend Magazineu Emma Bowkett, umjetnička direktorica East Winga u Dubaiju Peggy Sue Amison i Monica Alcazar-Duarte, umjetnica i predavačica na londonskom Central Saint Martins College of Arts and Design, koja u Oris Kući arhitekture u sklopu Organa Vida ima već otvorenu izložbu 'Uznesenje'.

Ovogodišnji Organ Vida nudi i konferenciju o suvremenoj fotografiji koja će se 14. rujna održati od 15 do 19.30 sati u dvorani Müller kina Europa. Koordinatorice i autorice Lea Vene i Barbara Gregov odlučile su da forma ne bude konvencionalna, nego u tri dijela, odnosno u tri panela. Prvi je 'Perspektive fotografkinja danas', na kojemu će se Fiona Rogers, Emma Bowkett, Marina Paulenka te profesorica na likovnoj Akademiji u Helsinkiju, s dugogodišnjim kustoskim iskustvom, Anna-Kaisa Rastenberger baviti položajem fotografkinja na međunarodnoj fotografskoj sceni. Govorit će i o ulozi kustosa/ica, festivala, fotografskih nagrada i različitih inicijativa koje daju podršku ženama u fotografiji, a sve skupa trajat će od 15 do 16.15 sati.

Drugi panel, 'Fotografija, etika i drugi' od 16.30 do 17.45 pozabavit će se načinima na koje se fotografija koristi i kako se može koristiti za ukazivanje na opresiju, diskriminaciju, stereotipizaciju i dehumanizaciju. O toj temi govorit će Nina Berman, Ulla Deventer, Laia Abril i Sandra Vitaljić. Treći panel, od 18 do 19.15 sati, pod nazivom 'Djevojka - prisvajanje pogleda', problematizirat će koncept ženskog pogleda i fokusirati se na umjetnice i umjetničke prakse koje propituju norme ženstvenosti i samoreprezentaciju. Sudjelovat će Amalia Ulman, Arvida Byström, Tomoko Sawada i Lana Pukanić, predavačica u Centru za ženske studije te suosnivačica nedavno ugašenog feminističkog portala Muf.