Svašta se moglo doznati na dinamičnoj promociji zbirke poezije 'Mamasafari (i ostale stvari)' koja je sinoć održana u Zagrebu. Na tome se može zahvaliti prvenstveno uredniku Kruni Lokotaru, koji je besramno poticao očito svoju najdražu autoricu da se malo više razotkrije pred do kraja punim kafićem U dvorištu, a ako Olja Savičević Ivančević nije baš bila voljna o nečemu govoriti, onda je Lokotar bio spreman. Primjerice, saznali smo da je nagrađivana književnica i usputna autorica tekstova za neke lakoglazbene hitove, doduše ne i konkretno koje, jer je Savičević Ivančević odmah istaknula da ju je 'sram jer nisu dobri'.

Saznali smo da je i prije, recimo to tako, odrasle faze njenog pjesništva, postojala i ona poletarska srednjoškolska, pa je 14-godišnja Olja objavila svoju prvu zbirku pjesama znakovita naslova 'Bit će strašno kad ja porastem'. Jednako proročanski su i naslovi sljedeće dvije zbirke, koje Savičević Ivančević ubraja u svoje 'mladenačke grijehe', a glase 'Vječna djeca' i 'Žensko pismo'. Doista, u svojim pričama, pjesmama i nagrađenom te kritičarski hvaljenom, a bogme i čitanom romanu 'Adio kauboju', Olja Savičević Ivančević je zadržala element dječje nevinosti u pristupu književnosti, jedan prepoznatljiv, ali nimalo getoizirajući ženski senzibilitet, sve vjerojatno zahvaljujući svojoj 'ludoj glavi', kako je i naslov jedne od pjesama iz prve njene zbirke. Na oduševljenje prisutnih Savičević Ivančević je 'Ludu glavu' izrecitirala, dobivši tako prvi od nekoliko aplauza večeri.

Kada je pak riječ o svojem današnjem pristupu poeziji, Savičević Ivančevič je naglasila da 'pjesme nastaju mnogo duže nego se pišu' te iako su njene zbirke poezije većinom 'napisane u dahu', prethodno su se formirale u autorici kroz životna iskustva i promišljanja.

Što se tiče zbirke 'Mamasafari', jedne od rijetkih suvremene domaće poezije koja je doživjela čitateljsku recepciju (koja je ipak važnija od kritičarske), Olja Savičević Ivančević je objasnila da je za njen nastanak bio ključan njen jednomjesečni boravak na studijskom putovanju u Istanbulu. Ovom veličanstvenom gradu je posvećen i ciklus pjesama 'Istanbulske razglednice', u čijim stihovima oživljava ovaj velegrad, ali i privatni svijet pjesnikinje, koja - unatoč danu ispunjenom novim mirisima, okusima i ukusima, ljudima i običajima – činjenicu da joj je kći u Splitu s ocem naučila voziti bicikl svrstava u osobni breaking news

Kao što je u svojem izlaganju spomenula Ivana Simić Bodrožić, 'knjiga ti učini ili ne učini', a poezija u 'Mamasafari (i ostale stvari)' je definitivno učinila. Za Simić Bodrožić to je 'poezija koja vas može potpuno razbiti', što je onda dokazala Olja Savičević Ivančević svojim čitanjem pjesme 'Novi heroj ulice', čiji je nastanak inspiriran hororom prve Povorke ponosa u Splitu. U društvu u kojem novih heroja ulice ne manjka, heroine poezije su rijetke i  - prijeko potrebne.