Na dan Sv. Martina, 11. studenog, u Splitu je za javnost otvorena crkvica Sv. Martina smještena nad Zlatnim (sjevernim) vratima Dioklecijanove palače.

Minijaturna crkva smještena u nekadašnjem stražarskom hodniku danas je u sklopu ženskog dominikanskog samostana i časne sestre dominikanke brinu se o njoj te je koriste kao molitveni prostor. Posebno je značajna po tome što, kao jedina crkva u Dalmaciji, ima sačuvanu ranoromaničku kamenu oltarnu pregradu na izvornom mjestu. Pregradu je izradila klesarska radionica iz Splita sredinom 11. stoljeća.

Oltarna pregrada koja ga je odvajala od prostora za vjernike smatra se izuzetno važnim segmentom naše predromaničke baštine. Izrađena je u mramoru, a ukrašena je viticama, lozicom i grifonima. Stražarnice i kule u Palači se u 6. stoljeću pretvaraju u crkve pa je danas, osim Sv. Martina, sačuvana i crkva Sv. Teodora nad Željeznim (zapadnim) vratima. Nad Srebrnim (istočnim) vratima nalazila se crkva Sv. Apolinara koji nije sačuvana, kao ni crkva Sv. Julijana nad Južnim vratima. Originalno je u tom prostoru bila i željezna rešetka koja se spuštala u slučaju opasnosti za utvrdu, ali je uklonjena. Sveci po kojima su crkvice dobile naziv sugeriraju osjetljiv balans između istoka i zapada tog vremena pa su neki karakteristični za Bizant, a drugi za zapadni prostor Europe tog vremena.

Najmanja splitska crkva je drugih dana u godini zatvorena za javnost jer je to molitveni prostor za časne sestre, ali i zato što se zapravo radi o iznimno malom i skučenom prostoru, jedva metar širokom, koji je služio kao stražarnica i hodnik za stražare koji su čuvali ulaz u Palaču. Ponekad se ipak, u iznimnom slučaju, može dogovoriti kratki individualni posjet crkvici u dogovoru s časnim sestrama, pa su tako i nastale ove fotografije.