Dakako, ne radi se o krutom administrativnom pojmu ili nasilnom spajanju stoljećima bliskih a opet razdvojenih cjelina, nego tek oslobađanju njihovih potencijala koje bi, po njemu, nesumnjivo proizvelo jednak efekt. U ekskluzivom razgovoru za tportal on objašnjava svoju ideju i prvi put javno predstavlja kraće filmove s vizualizacijama po jednog zadarskog, šibenskog i splitskog projekta koji bi, za početak, promijenili lica ovih gradova i izazvali sinergijski učinak.

Nikola Bašić nije bilo tko: autor je znamenitih Morskih orgulja i Pozdrava Suncu, uvjerljivo najznačajnijih hrvatskih landmarka novog doba, no to je samo djeličak opusa arhitekta kojemu će analitičari pripisati titulu 'novovjekog Jurja Dalmatinca': od križeva na Kornatima u počast poginulim vatrogascima, izgrađenih metodom suhozida, do privatnih pothvata koji su preobrazili cijeli jedan grad (čudesne D-marine i hotela u uvali Mandalina u Šibeniku) ili velikih inženjerskih ideja poput luke Gaženica, u Bašićevu radu ne može se ne primijetiti sjajno kombiniranje dalmatinske tradicije sa suvremenim materijalima i tehnikama, vrlo uspješno miješanje komunalnog i komercijalnog, ali s nevjerojatnim osjećajem za javni prostor i interes.

Za ovu priliku Bašić je predstavio projekte 'Vrata Zadra', 'Šibenska okomica' i 'Splitorina', uz napomenu da je koautor posljednjeg splitski arhitekt Neno Mikulandra: o svakome nam je Bašić kazao ponešto, no najprije smo ga upitali da pojasni sam pojam i ideju 'Dalmapolisa'.

'To je autentični neologizam koja označava novu urbanu, gospodarsku i društveno političku formaciju, a koju generiraju oslobođene kohezivne silnice između triju dalmatinskih gradova: Zadra, Šibenika i Splita. Radi se o superponiranju triju nodalnih regija u novi urbani sustav, koji proizvodi kohezivna sila oslobođena izgradnjom autoputa A1, a koja čvorove Zadar 2, Šibenik i Dugopolje svodi na vremensku distancu od prosječnih tridesetak minuta vožnje, što je u metropolitanskim relacijama savladiva i prihvatljiva distanca', kaže Bašić.

'Pritom je važno istaknuti da se spomenute distance odnose na udaljenosti urbanih čvorišta, te da je značajan dio njihovog međuprostora nalazi u procesu konurbacije (Split-Kaštela-Trogir; Zadar-Bibinje-Biograd; Šibenik-Vodice). Urbani sustav Dalmapolisa od najvećeg je značaja za ostvarenje uravnoteženog razvitka Hrvatske: urbana primarnost Zagreba kao jedine hrvatske metropole onemogućuje napuštanje nepoželjnog monocentrističkog razvitka zemlje. Poticanje razvitka regionalnih metropola svjetski je trend. Stoga je planiranje, promicanje i poticanje razvitka Dalmapolisa, kao novog urbanog sustava sa svojstvima litoralne metropole, strateški interes Hrvatske, jer je to jedini način da se ostvari razvojna ravnoteža zemlje u cjelini', smatra on.

Hrvatsku, kaže Bašić, oblikuju dva prirodna i kulturna identiteta - kontinentalni i primorski, srednjoeuropski i jadranski - pa bi urbani bipolaritet predstavljao organičko uravnoteženje njezinog primarnog urbanog sustava. Između dvaju polova, Zagreba kao kontinentalne metropole i Dalmapolisa kao jadranske metropole, stvorila bi se snažna os oko koje će se, u razvojnom skladu, okretati cijela Hrvatska.

'Ostvarenju ideje Dalmapolisa prethode i prijedlozi za snažne i vrlo specifične dalmatinske urbane transformacije: one slijede specifične razvojne smjerove pojedinih dalmatinski gradova i kao projekti - procesi manifestno svjedoče o njihovim sasvim personaliziranim razvojnim programima. Na tom tragu oni su reprezentativni za ideju Dalmapolisa koji se temelji na komplementarnosti i sinergiji, koja nikad ne smije ugroziti pojedinačne urbane identitete i individualitete', kaže Bašić.

'Onima kojima će se učiniti da su ovi projekti neostvarivi, utopistički ili megalomanski, moram reći da su sve moje ideje, a bilo ih je mnogo koje su u početku gledane s podozrenjem i u koje ni sam nisam do kraja vjerovao, u konačnici ostvarene ili su na putu realizacije. Pritom je za mene sasvim nevažno što su mojom brazdom često nastavljali orati neki drugi ljudi. Tako su i projekti koje danas predstavljamo poput odapetih strijela, koje više nitko ne može vratiti u tobolac. Oni neumitno putuju k svojem odredištu, ostaje samo pitanje kojom će putanjom i za koliko vremena dosegnuti svoj cilj', predviđa ovaj slavni hrvatski arhitekt.

ŠIBENSKA OKOMICA

Šibenska okomica naziv je alternativnog sustava javnog komunalnog i turističkog prometa koji omogućuje povezivanje svih šibenskih znamenitosti, povijesne jezgre, Katedrale, kanala Sv. Ante i svih tvrđava šibenskog fortifikacijskog sustava, bez korištenja postojeće konvencionalne prometne infrastrukture.

Prvi element Šibenske okomice bio bi javni urbani eskalator između udvojenih renesansnih bedema, koji bi povezao Dolac s tvrđavom Sv. Mihovila. Na istom pravcu, kretanje bi se nastavilo žičarom do tvrđave Sv. Ivana a potom do Šubićevca. Na istoj urbanoj osi uspostavila bi se morska 'vaporeto' veza s kanalom Sv. Ante, tvrđavom Sv. Nikole i Jadrijom.

Na Šubićevcu i u bivšoj vojarni Minerska, dakle na sjevernom i južnom polu Okomice, organizirali bi se terminali za turističke autobuse, koji bi posjetitelje, zavisno o izabranom itineraru, ostavljali na jednom terminalu, a sačekivali na drugom. Tako bi bilo moguće posjetiti sve šibenske znamenitosti ne dodirujući prometom zagušene gradske ulice.

Međutim, jednako je važno što će Šibenska okomica omogućiti brzo, ugodno i nadasve atraktivno povezivanje grada smjerom okomitim na obalu. Upravo zbog toga, Šibenska okomica nije samo prometni sustav na markantnoj urbanoj osi, nego i doprinos zaustavljanju procesa urbane atrofije kojim je ugrožena šibenska povijesna jezgra.

VRATA ZADRA

Nakon godina obilježenih uspješnim rastom, Zadar se postupno okreće kvalitativnom razvitku. Nagovještaj tog usmjerenja i njegov najbolji reprezentant, projekt je simboličkog imena - Vrata Zadra. Vrata Zadra najznačajniji je i najintrigantniji zadarski iskorak prema postupnoj, ali sveobuhvatnoj urbanoj rekvalifikaciji.

Ovaj projekt fokusiran je na područje Ravnica i utvrde Forte, zapušteni i podiskorišteni prostor iznimno velikog potencijala, koji se želi rekvalificirati i promovirati u suvremeno predvorje povijesnoga grada.

Predlažući rekonstrukciju fortifikacijskog sustava kanala i povratak izvornog urbanog identiteta utvrđenog grada - kamenog broda, projekt svojim prostornim i programskim smjernicama afirmira novo gledanje na buduću zaštitu i razvitak povijesnog Poluotoka, ali i Zadra u cjelini.

SPLITORINA

Splitska luka nalazi se pred razvojnim pragom. A kako je luka prapočelo svakog lučkog grada, onda je pred razvojnim pragom i cijeli grad Split. Razvojni prag splitska luka može prijeći samo ako se iz jednoznačne luke razvije u disperzirani lučki sustav. Neshvatljiva i savim neracionalana je upornost Splita da sav putnički, turistički, kruzerski i trajektni promet zadržava na stotinjak metara od Dioklecijanove palače.

Projekt Splitorina odgovor je na stratifikaciju, diversifikaciju i disperziju lučkih funkcija, temeljem čega se u području poljudske uvale, i na poluotoku koji je dijeli od vojne luke Lora, zasniva nova nautička, turistička i putnička luka te kruzerski home port, ali istodobno i značajni novi kapaciteti klupskih, sportskih i komunalnih vezova.

Ovim projektom otvara se proces sveobuhvatne transformacije poljudske uvale, koja je, zbog uzusima stečenih prava ili uzurpacija pomorskog dobra, postala neartikulirana, javno nedostupna i nepropusna.

Za cijeli projekt iznimno je važna topografija poluotoka koji poljudsku uvalu dijeli od luke Lora, a na kojem se predlaže nova koncentracija lučkih i urbanih sadržaja. Poluotočki klif, čiji se rub uzdiže desetak metara nad morem, omogućuje visinsko preklapanje gradskih i lučkih funkcija. Tako visinska stratifikacija dokida uobičajene konflikte između lučkih i gradskih funkcija, omogućujući snažnu nautičku tematizaciju jednog od najljepših područja grada Splita.